Dakle, sad kad sam saznao kako zalipiti sliku (hvala noštromo), evo jedna kratka prepiska da se vidi o čemu pišemo ja i još neke kolege forumaši. Organizacijski kaos, nepostojeća struktura u klubu i uhljebi na raznim pozicijama, to je KK Zadar danas. Žalosno.

Ti si očito jako mlad pa ne možeš znati što se u omladinskom pogonu Zadra događalo u ljeto 2000., a tada je, gle čuda, Jusup bio daleko od kluba. Na određeni način odlasci ovih mladih igrača su posljedica onog Next Generation turnira koji se održao u ožujku. Tada su se svi managerski hohštapleri sjatili u Zadar i rezultat toga se može vidjeti danas. Ne pada mi na pamet opravdavati Pleslića koji nikada nije smio doći na mjesto sportskog direktora, kao što to nisu smjeli biti ni njegovi prethodnici Ridl i Longin, ali ovo što imamo danas je kombinacija novih zakonskih rješenja, pogrešne osobe na mjestu sportskog direktora i roditeljske ambicioznosti pomiješane s lakovjernošću i nestrpljivošću u odnosu na financije. Naravno, ovo se ne odnosi na slučajeve kada igrač odlazi na školovanje i studij u SAD. To je korak koji će uvijek od mene imati podršku. Zanimljivo je kako je jedna Gunjevićeva izjava dana pred kraj njegovog direktorskog mandata prošla potpuno nezamijećeno. Kazao je kako je jednom ušao u jedan zadarski restoran i tamo zatekao nekoliko igrača iz omladinskog pogona na ručku s jednim košarkaškim agentom. Gdje su bili roditelji te djece? Što imaju maloljetnici raditi u ugostiteljskom objektu gdje se toči alkohol u društvu s odraslom nepoznatom osobom koja se navodno predstavlja kao sportski agent? U školama se za svaku glupost traži pisana suglasnost i privola roditelja, a ovdje nije problem što se dijete smuca s nekim likom koji tvrdi da je manager. Upravo ta epizoda ilustrira kako u Zadru svaka šuša s kontinentalnim naglaskom i kičastom vizit kartom može nekog klinca i njegove ambiciozne roditelje uvjeriti u bilo što. Prije je bilo čak i gore. Stipčević je nedavno opisao kako je svojevremeno otišao u Cibonu jer su mu Drakulić i Jablan napričali kojekakve bajke, a on jadničak u to povjerovao poput djeteta u jaslicama, ali je otriježnjenje ubrzo došlo u vidu paučine na tekućem računu i bijesnog stanodavca. Tri četvrtine vlastitog života sam potrošio na košarku u Zadru i mogu sa priličnom sigurnošću tvrditi kako je u zadnjih tridesetak godina u svakoj generaciji klinaca koji su se ozbiljnije bavili košarkom dobar broj njih koristio košarku kao sredstvo kupovine karte za odlazak iz Zadra u jednom smjeru. Mišljenja sam kako to više nije sportsko pitanje, već prvenstveno sociološko.

Ne znam zašto nitko ne komentira izuzetno loš tretman koji je Njegovan imao kod Šarina u U20 reprezentaciji. U redu, momak nije Sabonis (nisu ni Ivišići, da se ne lažemo) i još nije u Beobasketu, što mu je dodatni minus, ali nije mi jasno kakav je benefit on dobio od ulazaka u igru na -25, minutu i pol do kraja? Čudno mi je kako se Šarina ne proziva za nešto za što se, u zadnje vrijeme, redovito proziva Jusupa, na primjer.  

Svi znamo koliko mrziš Jupu i da ti je ova priča samo izgovor za napadati jedinog čovjeka koji nema veze sa ovom situacijom. Jupe nije taj koji mora dati plan i program mladim igračima. Mali Ružić neće igrati u prvoj ekipi Juventuta kao što ne igraju ni ostali talentirani igrači, najmlađi ima 19 gidina. U ekipi imamo 2 20-godišnjaka koji su u većini slučaja na parketu donosili minus razliku, kad su bila obojica onda je razlika uvijek bila negativna.