Najljepši dio Zadrovog osvajanja nije sam po sebi naslov, trofej dođe i prođe. No, kad vidiš 9000 ljudi u dvorani koji strastveno prate svoj klub, koji dišu i žive za taj klub te su jedno sa istim onda "pobjeđuješ" sa istim i kad gubiš. To je najveći ponos Zadra, najveći ponos naše košarke. Vjerni puk i košarkaška sredina koja dok god će disati će disati i naša košarka usprkos raznim kokošarima koji je ubijaju zadnjih 30-ak godina. 

Čestitke igračima što su tu vjernu publiku nagradili svojim igrama. Ako mogu izdvojiti neku trenutak sezone, meme i ono što će mi ostati u sjećanju je pobjeda nad Partizanom na Badnjak i Pancirova kako pjeva "Narodi nam se kralj nebeski"...Publika u transu, prekrasna atmosfera za još ljepše večer. Ni ovo nije drugačije sa trofejem u ruci.