Ključna riječ je RAT. Ko malo bolje razmisli vidjet će da je to razlog. Ako pogledate malo bolje tamo negdje do 95., 96. (nogomet 98.) hrvatska je u momčadskim sportovima postizala velike rezultate, ali svi ti igrači bili su stvoreni u bivšoj Jugi (Rađa, Kukoč, Petrović, Bukić, Školeković, Šimenc, Čavar, Smajlagić, Boban,Šuker, Prosinečki...). Nakon toga nastaje jedna velika kriza u našem sportu. Jedno 4, 5 god gotovo da nismo imali neke uspje, sve do unazad jedno 3, 4 godine. A sada razmislite zašto? Što vi mislite koliko sportaša je stvoreno kod nas tamo negdje između 91. i 95. Samo rijetki. Ja se od uspješnijih košarkaša mogu sjetiti samo Mulamerovića i Rimca. Što mislite zašto. Samo zamislite koliko roditelja nije uopće puštalo svoju djecu da odlaze na trenige, pa onda koliko djece (i ja sam o tome razmišljao svakodnevno) razmišljalo o ratu, a ne o sportu, koliko se samo malih klubova u malim mjestima ugasilo (nažalost i u mojem, a što je tragičnije još nije proradio), a time se drastično smanjila baza, pa onda sigurno da je mnogo mladih umjesto na sportske terene otišlo na bojišta, po onda koliko trenera je bilo spremnih u takvim posvetiti se u potpunosti poslu (malo), koliko nam su lige od ono malo sportskih klubova koji su životarili bile slabe u kojima se nije moglo napredovat...Tako bih do sutra mogao nabrajat...Sada pogledajte da se polako vraćamo u svim sportovima. U rukometu smo ponovo velesila, u vaterpolu smo ponovo među najjačima, u nogometu rastemo kvalitetom, a eto konačno se može reći da se vraćamo i u košarci. Čak smo počeli napredovat i u odbojci sportu u kojem nikad nismo bili posebno dobri. Nažalost očito da je u košarci najduže potrajala kriza ponajviše zbog nesposobnosti naših "stručnjaka". Prvi malo kvalitetniji Giriček, Vujičić, Nicević...počeli su se stvarati tamo negdje 94., 95 kad se malo "vrjeme" stišalo, ali to još nije bilo to. Konačno su u to vrjeme nastali malo bolji stručnjaci poput Repeše i Spahije, sad se njima priključioi Anzulović, a barem po meni Kunce i Vlašić su dva trenera koji podosta obećavaju. Počeli su se pojavljivati mladi talenti koji bu u jedno dogledno vrijeme mogli postat klase poput Ukića i Tomasa. No on što je posljedica duže krize je veliki pad popularnost košarke, a automatska posljedica toga je ponovno smanjenje baze. Tako da se događa da u godištu 87. imamo jednog vanserijskog talenta Tomića, ali zbog smanjenja baze on nema baš puno kvalitetnih suigrača kakve su imali Planinić, Popović, Ukić, Tomas... što je uzrok slabijim rezultatima u mlađim kategorijama.. Isto kao Tomić (87.) u 88. god. jedini pravi talent očito je samo Ugrinoski, a u 89. očito je to Bogdanović, ali srećom izgleda da on ima malo solidniju generaciju tako da se možda za dve god. možemo nadat i eventualnom uspjehu. I mišljenja sam da je sada krajnje vrjeme da se napravi veći rezultat. Zašto? Zato što gledajući tri, četri godine u naprjed. Ukić i Tomas bi trebali biti prve vijoline repke, Gira i Vujo bi trebali tada biti pravi rutineri sa pregršt iskustva. Planinić, Popović, Kasun, Bagarić bi trebali biti u najboljim godinama, a Tomić, Bogdanović... bi trebali biti igrači koji dolaze. Nadam se da će uz njih baram još neko iskočiti i opravdati svoj potencijal poput Markote, Rudeža, Pašalića, Perića tako da bi reprezentaija dobila na širini. I kada bi to uspjeli pono vo bi se vratila poularnost košarci, dvorane bi bile pune gledatelja, ali i klinaca koji dolaze na trenige. Tako da bi se ponovo proširila baza i Hrvatska bi opet imala masu extra talentirane djece.

I sada tko ovo pročita pažljivo vidjet će da ima smisla ovo što sam napisao, vidjet će da je ključ problema u našoj košarci bio RAT, a sve ostalo poput nestručnosti trenera, slabe lige su se nadovezali jedno na drugo, a vi jednostavno tog problema niste imali jer na "vašoj strani ulice" slobodno ste radili bez "straha" što hoćete. Kažem vam pročitajte pažljivo i vidjet će te da ovo što sam ja napisao ima itekako smisla. Jedan ružni događaj je upropastio našu košarku, ali ipak uvjeren sam da će mo mi taj problem prebrodit uskoro dok nije kasno.

Samo se nadam da topić neće otić u kuRac sa već pomalo glupim raspravama "tko je kriv ra rat?", "kako je zapravo bilo" i sl.

Slažem se da je rat glavni krivac ali mislim bar što se košarke tiče da je nakon Draženove smrti sve krenulo prema dole. Ipak je on bio istinski vođa reprezentacije.

Flash slazem se s tobom!!!
Samo pitanje je dali se hrv kosarka uopce vraca, jer je taj sport totalno izgubio na popularnosti, no nadam se da cemo svi ponovno moci pratiti nase repku i kvalitetne tekme na malim ekranima, npr. da se barem sada u SiCG kvalificiramo na svjetsko - to bi bio odlican uspjeh, pomalo bi nam vratio kosarku, barem malo - a kasnije tko zna

Da podsjetim na rukometase - uoci sp u portugalu nikoga nije zanimao rukomet, jer od ''96 nitko nista nije napravio u tom sportu, cak su se i sramotili i gubili ugled, a onda jer usljedio BOOM rukometa poslije svjetske titule, poceli su ga trenirati svi klinci, definitivno je danas broj 2 u hrv (poslije nogometa, naravno)

Znaci samo treba nesto napraviti sad na EP - kvalificirati se za SP, a tamo... tko zna? ni rukometasima nisu davali nikakve izglede da produ skupinu, a postali su sada velesila

Bog nam je uzeo Kresu i Drazena, vrijeme je da nesto i vrati...

ne slazem se da je rat razlog za pad hrvatske kosarke.

i od 1991-95 je bilo moguce igrati kosarku, a pogotovo
u splitu ili zadru. do drazenove smrti bilo smo sigurno jedna
od topp 5 momcadi na svjetu, ali nakon njegove smrti je
sve raspalo. on je bio voda, a poslije njega nikada nismo
vise imali pravu vodu.

u atlanti 96 smo skroz zakazali, ali razlog jos uvijek mi nije
jasan. nekako kao da je tu pocela serija nasih izgubljenih
utakmica. Sve i svatko je ocekivao da kukoc preuzme repku,
ali covjek je zbog osvajanje nba-lige bio na kraju svoje snage.
pored toga jednostavno nismo imali mladih igraca koji su bila
neka klasa. otprilike u tom razdoblju pocinje da blista jedan
bodiroga.

a kod nas? jednostavno nismo prouzveli super jake igrace. pre
dugo smo mislili da ovi drugi nemaju pojma kako se igra kosarka.
ja mislim da je kluc da nismo priznali realnost. a realnost je bila
ovakva: drugi sve bolji i bolji, a mi sve losiji i losiji. sjecam se kako
su medija hvalili sesara o to je mozda najbolji primjer koliko je
kosarkaska javnost zivjela u zabludi. on je jednostavno talent bez
karaktera, a trebao je postati veilkan kosarke.

pre dugo smo mislili da mi kao zemlja kosarke mozemo se lako
vratiti u vrh. medutim drugi ne spavaju i tako danas postoje oko
desetak zemalja koje mozeju osvjetit ep.

znaci kljuc lezi kod nad, a ne kod drugih ili ratu. ipak je rat prosao
10 godina, a mi jos uvijek nemamo resultat. je, imali smo jedan put
peh kad je nas djordevic nokouteria. ali sve druge izgubljene
tekme bili su resultat lose igre, loseg treninga, nesposobnost
ubacit slobodno bacanja. je bote, je li se kod nas uopce trenira
sut kako treba?

je se nadam da je spahija nesto naucio od 2003 i da necemo
pokaziti ponovno nesposobnost pobjedene utakmica pobjedit.

Kao što sam rekao sve se nadovezalo jedno na drugo. Kao domino kocke. Bez obzira na Draženovu veličinu i Kukoča i Rađe, gl. stvar je RAT. To je ta prva srušena kockica. Smrt Dražena, prvo odlazak Kreše u politiku, a potom i tužna smrt, Novosel koji si je gomila funkcije u HKS, pa njegov odlazak u nogomet, Gubitak kvalitetnih utakmica, pa da budemo iskreni i gubitak Srpskih trenera...tako bih moga do sutra. A recimo da nije bilo rata, da smo se na mirni način rastali takva kriza nas sigurno nebi snašla. Vjerovatno bi, ali ne sigurno takva. E sad što bi bilo kad bi bilo? Krešo nikad nebi u politiku, Dražen možda nebi poginuo, djeca bi nesmetano mogla na trenige, treneri bi se mogli u potpunosti posvetit radu u sportu, nebi bilo onih velikih pljački naroda...stvarno bi mogao do sutra, ali nema smisla pisati što bi bilo kad bi bilo. Zato sam mišljenja da je prva ona "domino kocka" u redu na sebi imala natpis RAT i to je po mom mišljenju gl. uzrok pada naše košarke, a sve ostalo je išlo jedno za drugim. Znate onu "Nesreća nikad ne dolazi sama", ali ipak se nadam da će ubrzo se moć koristit i ona "Nakon kiše dolazi sunce."

Kao što sam napisao polako se vraća, ali od tog polakog neće biti ništa ako u skorom roku se ne napravi jedan rezultat uoji bi nas ponovo "lansirao u orbitu", a pod to da se barem trenutno polako vraćamo smatram da konačno nakon dugo vremena i imamo preduvjete (ekipa nam je iznimno dobra) da ostvarimo taj rezultat koji bi nas potpuno vratimo.

@Flash

Verovatno si u pravu.Dobrim delom.Samo..............Ne mislim da je to presudan razlog.Zato sto je Hrvatska kosarka, u mladjim kategorijama, imala poprilicno uspeha.Gde su se svi ti igraci zagubili?
Zagubili su se u mocvari zvanoj los rad, i velika ocekivanja.Pa su zbog loseg rada, a jos vise zbog megalomanskih apetita njih i njihovih roditelja, pravili katastrofalne poteze, ne vodeci racuna o njihovim karijerama, i njihovom napretku.
Vodeci racuna samo da uzmu novac sto pre.Posle toga potop.
Shodno tome, tvrdim da je 99% sigurno da bi npr. Sesar, da je bio pod palicom nekog od nasih trenera(da ih ne nabrajam), postao veliki igrac, sto svojim talentom i fizickim predispozicijama zasluzuje.Bez obzira na probleme u glavi, koje verovatno ima, jer su oni posledica loseg usmeravanja trenera koji su sa njim radili.JEdnostavno su dozvolili da od njega, kao klinca naprave zvezdu.
Slican primer je i Planinic, koji se preporodio(pre svega mentalno), kada je otisao u NBA, i shvatio da je kosarka SVAKODNEVNA borba.Borba za napredak.A ne , setanje frizura po terenu.
Tako da ,mislim da je to ustvari najveci problem momaka kod vas.
Velika ocekivanja nacije, koja je nekada bila velika u kosarci, i koja od golobradih momaka pravi superstarove, na samom pocetku njihovih karijera.Zato se oni usput "zagube".
Kod nas, takodje postoje slicni slucajevi, ali su oni, u startu drugaciji.Pre svega zbog, ponekad neverovatnog entuzijazma vec velikih zvezda(Bodiroga), koji se daju ekipi,i koji predstavljaju putokaz za nase klince.Takodje je, na drugoj strani, veliki broj trofeja, prosto obavezujuci, za klince, da u svom razvoju daju sve od sebe.Da slusaju trofejne, najbolje trenere, i da ne jure za slavom i novcem , sto pre.
Kod nas ih nauce, da ce novac doci, samo ako si pravi.
I da je kosarka, ma kako to zvucalo, samo jedna igra.Ozbiljna igra, ali ipak samo igra.
Zato mislim da moze biti veoma dobro, za vasu kosarku,to sto su Ukic i Tomas, vec otisli vani.Tamo ce mnogo nauciti.Samo..............Da ih tako mlade novac ne ponese.Da ne izgore.I da budu strpljivi.Ako to budu znali, bice sjajni igraci.