također,opet me neki nisu shvatili dobro,ili iz pakosti,ili iz nepažnje.

 

Košarku ja obožavam jer ima jedan element mašte,vica,kombinatorike čega u ostalim sportovima,koliko god bili teški i zahtjevni -NEMA.Ne znam čemu parabola s alpinizmom-ali ta parabola je glupa...Po meni,osvojiti Mount Everest je fenomenalan pothvat ali jednak uspjehu svakog studenta Medicine koji položi Anatomiju...ja znam da bih mogao osvojiti Triglav,ali ja znam da se Kukoču ili Ćosiću mogu samo diviti iz prvog reda tribine.

 

Mislite vi što hoćete ali u stanje sportskog ushita zbog čega se divim SAMO Baliću, može izvesti još barem 2 000 košarkaša na svijetu.Također,vrhunskog košarkaša ne može proizvesti nikakva frankesteinska obiteljska radionica (da ih ne spominjem po prezimenu),niti frankesteinski klub poput Zagreb CO Badel...

 

Utoliko,i to ne suprotstavljena rukometu,košarka je fenomenalan sport koji su idioti doveli na sadašnje grane.

 

Ja držim da je u sportu košarka baš ono što je glazba u umjetnosti,dakle prva među jednakima.Prva!

 

biciklizam je mentalno jedan od najzahtjevnijih ako ne i najzahtjevniji klasični sport.  On zahtjeva maksimalnu kontrolu emocija, trpljenje iznimnih napora, zahtjeva taktičku i stratešku disciplinu i potkovanost. Uz dužno poštovanje, samo nepoznavatelj biciklizma može reći da je to samo vrtnja pedala. Za razliku od skijaškog trčanja i maratona, on je i ekipni i pojedinačni sport u jednom što ga čini jedinstvenim!

Naravno da je to druga vrsta mentalnog napora od onog koji zahtjeva košarka, ali kao takav je apsolutno potreban kod svakog biciklista, dok krasi tek pojedine košarkaše, rukometaše i sl.

 

 

 

potpuno razumijem tvoj razlog obožavanja košarke, ali ovo što kažeš za Balića, ne vrijedi za 2000 košarkaša, jer nije Balićev uspjeh što to uopće može, nego što mu to uspijeva. Tek bi pojedini košarkaši u istoj situaciji u kojoj je Ivano uspjeli, velika većina bi pokušala, ne bi uspjelo i odustali bi od atrakcije, kao što su te faze svojedobno i originalni rukometaši prolazili.

 

Slažem se da je košarka sport koji je konstruiran na način da ohrabruje vic, kombinatoriku i zbog toga je i meni draža, ali...

 

ne baš, jer postoji oni koji mogu više i bolje.

Razlika je između kolektivnih i pojedinačnih sportova upravo zbog toga što ekipni testiraju granice ljudske suradnje, dok pojedinačni ljudskih sposobnosti.

Bez daljnega su ekipni interesantniji jer na kraju krajeva uvijek možeš reći: vidi idiota! u pojedinačnom ne možeš čovjeku ništa zamjeriti jer to su njegove trenutne sposobnosti i točka.