Lionel Mandrake je napisao/la:
Moj glas je neupitan - Toni Kukoč je
jedan, jedinstven i neponovljiv.
Vidi cijeli citat
zapravo meni je baš ovo kriterijum koji izdvaja Bodirogu od ostalih. Nikad neću reći da je on najbolji Evropljanin svih vremena (zapravo previše poštujem košarku da bih to rekao za bilo koga), ali ako bih izdvajao najunikatnijeg, Bodiroga nema konkurenciju.
Kukoča obožavam, kao i svu braću ljevoruke, ali za Bodirogu mislim da je bio čudniji, jedinstveniji, ili kako god to da nazovemo. Spore kretnje, atipična dinamika u igri, "neškolski" izbačaj, nulta ekplozivnost... Nakon njegovog povlačenja nije se pojavio niti blizu igrač koji oponaša njegovu igru. O clutch efektu ipak ne bih, mislim da je većina ovde na forumu ipak više naginje NBA košarci i da slabo pamti neke kultne EL utakmice ili na velikim FIBA takmičenjima, tako da im vjerovatno ništa ne bi značilo navođenje nekih njegovih kultnih minijatura.
papa bear je fino naveo NBA kao bitan kriterijum sa čim se slažem, a onda to odmah samo po sebi potpuno obesmišljava ovaj izbor, jer kako u istu ravan staviti 1989. godinu kada su ovi naši dolazili u Ameriku (Paspaljev intervju Vice-u je za ovu temu obavezno štivo) i 2015. godinu kada je svakom poluproizvodnu tipa Furkana Aldemira ili Nemanje Dangubića širom otvoren NBA kroz draft expressove klipove, mjerenja u Trevisu, menadžere, intervjue itd...
Tako ispada da je Bargnanijevih 15ppg u NBA ligi vrijednije Galisovih evropskih odiseja...
Sve u svemu, samo jedna u nizu zabava za nas dokone pred računarima
