Ili kad zabijemo koš, odmah se meni izvede lopta i ja je odmah bacam na alley oop (samo što nitko nije mogao zakucat) ovome što mi je izveo... E koliko smo tako jeftinih koševa dali, a nije nam se moga zvat reket jer sam bio izvan reketa, a moj pas je bio 2.dodavanje...

Pa ja ispod koša, čuva me neka mrcina glavu veća od mene. Primim pas, stavim loptu među koljena pa mahnem rukama kao da dodajem. Ovi gleda šta je bilo a uzmem loptu i položim hahaha

Kada već pričamo o kreativnim dodavanjima, jedno od najboljih mi je ono između Birda i visoki igrača Kelta - od ploče. Na prvu izgleda kao da je igrač promašio cijeli koš, a lopta zapravo pada točno u ruke tvom igraču.

Super korisno ako imaš dobrog igrača pod košem koji je već ubacio par komada, pa ga obrana odluči ,,frontati'' odnosno oduzeti dodavanje izvana, a ako dobro izvedeš takvo dodavanje tvoj igrač ima prednju poziciju i najčešće ili koš ili bacanja ili oboje. ;)

Hehehe, zgodno.

A znaš koji sam luk imao kod šuta... Eee koja meka ruka... Uvijek sam vježbao onaj "million dollar shot" tako smo ga zvali, ono kad si izad table, pa prebaciš tablu i uđe bez kosti. Tako sam i dao koš kojeg se sjećam dan danas kao da sam ga jučer dao. To je bilo tamo u Draškovićevoj gdje je neko igralište, blizu je traumatologija, mislim, odmah do.
Ode meni lopta iza koša, a tamo iza sjevernog koša bilo je prostora skoro još jedno igralište... I odem ja po nju, ne sjećam se više jesmo li igrali ili samo pucali, i kad sam bio jedno 5-6 metara iza table, ne znam sad koliko je bilo, ali bilo je dosta, i bio sam malo desno iskosa, nisam bio ono ravno iza table ali svejedno nisam vidio koš nego samo mrižicu kako podrugljivo visi ko da mi se smije... I u meni se nešto pokrene, sine, i ja opalim neki luk do neba visok, nisam uopće niti gledao tablu do trenutka kad je lopta počela padati... I pada, pada, pada... Svi stali kao da su znali što će bit... I ja pogodim u glavu ovog jedinog što nije gledao.

A mene trnci prošli, svi stali i plješću... To mi je najdraži košarkaški trenutak, i uopće se nije zbio u košarkaškoj utakmici...

Inače, nikad mi nisu išli šutevi iz kuta. To sam uvijek pucao nekako lijevom rukom da mi šut bude slabiji, da lopta ne preleti preko cijelog obruča. Nisam imao oko za to. Ali za one en face šuteve, tu sam bio dobar... Rijetko kada suza, ali bi nekako zavrnio loptu da bi uvijek, kad bi se mislila, ipak upala.

P.S. normalno da je bila suza, nije nikoga udrila u glavu, samo nisam htio da priča bude presladunjava. :-D

Kada ovako pričaš, dođe mi kao da slušam video iz kolekcije Detroit Pistons unforgettable moments :)

Inače, meni ti šutevi iz kuta baš dobro idu, pogotovo onaj midrange baseline shot. Ja iskosa s desne strane imam problema haha.

Moj najdraži trenutak, kada sam nekom visokom liku blokirao šut direktno pod košem i kada mi na tekmi upao horog šut s negdje 5-6 metara.

Ali inače među nadražim potezima su mi kada uspijem ukrasti igraču loptu s leđa nakon što me prođe, kao neka vrsta iskupljenja za propust u obrani.

Insanity mi traje predugo, sa pripremom i stezanjima i preko sat vremena. Zato i radim T25 koji traje 25 min plus minimalno istezanje, nikada preko pola sata. Ima tri razine (alfa, beta, gama) u svakoj razini po 6 programa koji se izmjenjuju kroz 5 tjedana.

Kada igram s tim mladima puno više koristim glavu, za razliku od njih koji uglavnom koriste noge. Kondicijski ih pratim pa i nadmašim, problem je u brzini i skočnosti, zato koristim glavu puno više od nogu.