Prvo, ukinuo bih defanzivne 3 sekunde.

E sad, današnja košarka mi uopće nije loša, ima ludih stvari, visoki igrači koji igraju kao bekovi, sve više igrača koji mogu pokrivati 3, pa i više pozicija, pass and motion napad, ovo sa tehnologijom i medicinom itd. ali nekako se češće uhvatim kako gledam tekme ili isječke od 90-ih i ranih 2000-ih.

Ponajviše zato što mi se čini da je prije bilo više raznovrsnosti u stilovima igre, odnosno mogao si biti relativno uspješan bilo da više voliš obranu ili napad, odnosno mogao si svoju omiljenu momčad smatrati za kakvog-takvog contendera.

Recimo, voliš twin towerse, imaš Houston sa Ralphom i Dreamom, kasnije Spurse sa Duncanom i Robinsonom, voliš visoke bekove koji dobro igraju leđima, imaš Orlando sa Penny-jem i Andersonom, naravno imaš i čudo prirode u obliku Shaqa, voliš zakucavanja i trapping defense - Sonicsi, puno trica i umjetnika u reketu - 94 i 95 Rocketsi, brzu košarku - Sunsi ( Sir Charles je kao niski PF priča za sebe ), pick&roll - Utah Jazz, ratničku košarku - NY i Miami...

Danas mi se čini da ,,svi'' igraju p&r i rokaju trice,što je meni jako dobar stil igre, ali malo previše momčadi ga igra.

I, prije si mogao imati ,,posebne igrače'' kao centre koji su odlični dodavači ili gađaju trice - strateška prednost, danas se svi izvlače van i šutiraju, bila to njihova igra ili ne.