kao djetetu koji još u 80ima nije ni čuo vjerojatno za nba...prvo ime koje mi se urezalo - Toni Kukoč
tko mi je početkom 90ih bio najdraži u NBA i nekakav uzor,stvarno se nesjećam...znam da je prvi bio Magic Johnson,a onda se on po prvi put umirovio (pa se kasnije vratio)...i onda se tu mjenjalo brdo igrača..nikad nije bio samo jedan koji se isticao...ali kada su u ligu dosli Iverson & Allen...odmah su mi postali 2 najdraža...

Košarku sam počeo pratiti ljeta Gospodnjeg 2007. kada sam prvi put kupio časopis Superkošarka.

Prije toga sam ju trenirao kao mali, ali tada sam jedino čuo za Jordana.

Prvi najdraži igrač ?

U NBA ligi Dirk Nowitzki jer je... Nijemac  ( u obitelji se nekako tradicionalno navijalo za Elf u nogometu nakon što bi naši ispali, a Njemačka je bila ,,obećana zemlja'' što je zanimljivo jer nitko od bliže obitelji nikad nije bio gastarbajter ). Kasnije je tu brzo došao i Nash i run and gun.

Od naših naravno Dražen, iako sam po nekoj filozofiji igre bliže Toniju ( ono, asistencija čini dvojicu sretnim )

Od naših tadašnjih reprezentativaca - Mario Kasun. Tada sam za centra mislio da je bolje da izgleda opasnije, znači visok, jak, sa tetovažama, ono psihološki efekt na protivničke bekove da si dvaput razmisle hoće li ući u reket.

Kada već pišemo o ukusima, koja vam je petorka najdražih igrača, znači ne najboljih, nego najdražih ?

Meni je G.Payton-T-Mac-Pippen-Webber-Dream ( honorable mention Nash-Penny-Bird-Dirk-Sabonis )

Vince Carter pa Paul Pierce. Od domacih Giricek.

kad smo kod Giričeka i njegovih početaka...jel se sjećate kluba KK Dona (kasnije Franck)

Giriček,Zemljić,Nicević,Miliša,Anzulović,Novosel,Kalamiza,Bagarić i onda takva ekipa ima omjer 5-23
jbg istina da su svi bili mladi..ali eto košarkaški poznata imena i svi u jednom klubu u isto vrijeme...košarkaška fijala zvana lokomotiva

Od naših Kukoč, dok u NBA-u Barkley.

Mislim da sam prvu utakmicu ikad gledao Sunse i bilo mi je fora koliko je moćan i to onako okruglast.

"The Round Mound of Rebound" 

Umjesto u visinu, ode on u širinu.  Ali da, fora je vidjeti kada on vodi one man fastbreak, a svi živi se sklanjaju s puta.

Da, ali nisi spomenuo sezonu ranije kada su igrali polufinale playoffa upravo protiv Cibone. I u 2 utakmici polufinala ih skoro dobili, 87-86 je pobijedila Cibona. Za Donu (Frank sezona kasnije) su igrali Kalamiza, Gašparović, Šamanić, Giriček, Miliša, Nikola Radulović, Skelin, Zemljić, Grgat i Mirkov sin Krešo Novosel.

Sezonu kasnije se smanjila liga, 4 kluba manje i iako su imali praktički isti roster dogodilo im se isto ono što se događa sada Splitu sa crnim Ivicom, imaš jači roster, a slabije rezultate nego sezonu ranije.

Marko Bulic!