pa i meni se čini da je pitanje deplasirano...

Košarku 5 na 5 mogu igrati samo ljudi koji su trenirali košarku, jer u suprotnom to ne liči ni na šta. 10 ljudi na terenu, ko nema osnove košarke, često izgleda smješno, izgubi osjećaj za prostor, i onda samo juri za loptom, što je stvarno pogubno.

Basket jeste magična stvar zato što se u njega uklapaju svi, čak i ako imaš lika od 140kg, moguće je uklopti ga u neki suvisli funkcionalni tim, pa čak i lika od 160cm, i fudbalera, i rukometaša... Nema povlašćenjih, svako može iskorstiti neki svoj prirodni skillset.

Takođe, basket vrlo često počinje da se igra tako što se skupe nepoznati ljudi koji se prvi put vide u životu (pogotovo u većim gradovima), dok je u košarci nemoguće tako nešto organizovati, nekako mi je neprirodno doći na teren napolju i s nekim bistriti taktiku, gledati kako će ići pomaganja sa trećeg, kako će se braniti pick itd .

Tačno je da u basketu ima puno 1 na 1 igre, ali to i nije tako loše, 1 na 1 igra je meni uvijek atraktivna ako je fino uklopljena.

Ja nikad u životu nisam igrao 5 na 5 napolju, kada sam bio u USA vidio sam neke koji to praktikuju, ali to je bilo odvratno, uglavnom po ekipi ima jedan alfa mužjak koji privatizuje tim po receptu Šveda u Rusiji, i to je onda odvratno i negledljivo. Ako sam već došao na basket želim neki protagonizam i loptu u ruci, a ne da trčim gore dole i skačem i postavljam blokove za jednog ili dva čovjeka.

Uglavnom, kontam da je to moguće, ali u sredinama u kojima se ja krećem nema šanse da ću naići na nešto tako.

Ljeti kad idrem na vanjske terene igra se basket. Ali zato zimi kada se renta dvorana igra se isključivo 5 na 5, ćak ponekad kada imamo jedan malo manji teren 4 na 4 na dva koša.

U Americi je to prilicno mjesovito, odnosno ovisi od terena do terena i od dvorane do dvorane.

A koliko sam ja igrao/vidio tih rekreativnih 5 na 5, uglavnom se u jednom trenutku pretvori u festival polaganja, jer je dovoljno da 1 covjek vise ne moze trcati da bi se pretvorilo u lakrdiju.

Slažem se sa svima koji su za basket/3x3, ali djelomično i s allenom.

Ako gledamo iz perspektive "sporta", onda mi je basket nula. Niti mi je to sport, a još manje mi je zabavno za gledati. Mislim, svaka čast raznim likovima koji se trude i rade oko raznih 3x3 turnira, ali to mi nije sport i ciao. Ako se zbilja i uvede na OI, a ono...svakakvih pizdarija se uvelo.

Iz perspektive rekreacije, tu je rendi skroz u pravu. Ako nemaš 'formalno košarkaško obrazovanje', onda to ne liči na ništa. Igrao sam full court košarku više puta, upravo s ekipom gdje je na terenu uvijek bilo barem 3-4 igrača koji su trenirali 'pola života' i tu se vidi takva drastična razlika da je to čudo. Također, pitanje je i kondicije. Nije pohvalno, ali nemam je za igrati full court košarku, a bivši sam sportaš i stalno sam aktivan, nije da igram jednom na 2 mjeseca. Oni koji još rijeđe igraju, mogu misliti kako je tek njima. Često mi se i pri kraju basketa 3 na 3 već dešava da apsolutno znam gdje trebam istrčati, gdje će se izvući protivnik i sl., ali jednostavno ne mogu fizički napraviti to što bi trebalo, ne mogu npr. istrčati oko dva bloka, ili krenuti u dva lažna sprinta da izgubim braniča. Glava hoće, tijelo odbija zahtjev.

Mislim, basket, ako se skupiš s bilo kim koga nađeš na terenu, može biti urnebesno loš, pravi cirkus, ali ako igraš s ekipom koju poznaješ, ima i tu zanimljivih stvari, nije samo nabijačina. Znaš tko može nešto u postu, znaš tko je bolji za ostat na popu nego rolati prema košu, netko zna postaviti blok, netko zna vrtiti pik bez da posije loptu svaki drugi put...

Košarku vamo u 90/95% slučaja igraju samo stranci..tako da to nema veze s time jel zemlja košarkaška ili ne...ljudi koji ju igraju dolaze iz najkošarkaškijih zemalja svijeta....

Što se tiče toga da se u Americi igra na 1 koš nebih baš rekao...ono što mi pričaju ovi moji koji su iz Amerike, pričaju mi baš suprotno...

Skoro pa isključivo košarku 5 na 5, basket samo ako fali ljudi i ne mogu izbjeći. Radije odem na drugi koš pa radim na šutu, driblingu i tehnici. Jednostavno neusporedivo. 

btw što je netko spominjao kao ima vas 12 pa onda po dvije trojke na svakom košu....

nas je nekad davno znalo biti i 30 i uvijek su svi htjeli igrat samo na jednom košu...nikad se nije igralo na onom drugom...čekalo se po 3h da dođeš na red ako popušiš,ali iz neznam kojih razloga nikad nitko nije htio ići na onaj drugi koš...mislim da su svi osjećali nekako ''manju vrijednost'' ..kao radije ću sjedit i čekat ako treba 5h, ali neću ići na ''gubitnički'' koš...

možda je i zato jer smo iz cijelog grada svi (najbolji) dolazili baš na to igralište...i nigdje drugdje nikad...

ajmo po redu

Ovo da ne mogu svi igrati na 2 koša si potpuno u pravu. Prečesto sam naišao na ljude koji su odlični hakleri, ali kad krenemo na 2 koša, potpuno se pogube. Kao da se radi drugom sportu bez ikakve sličnosti.

Ovo da je hakl za ljenčine si u krivu. Baš naprotiv. Puno se više izmoriš igrajući 3na3 na jedan koš, odnosno umreš ako moraš 2na2. Puno više brzih, kratkih pokreta, skokova, prodora, šuteva. Na dva koša, većinu vremena provedeš u pravocrtnom trčanju (trčkaranju), a ako ne čuvaš nekoga od 2 protivnička najbolja igrača, ne umoriš se ni obrambeno.

e sad, zašto  na večini igrališta svi igraju na jedan koš dok je drugi prazan? Dva glavna razloga su: položaj sunca u popodnevnim satima, te ostaci tradicije, jer je nekada, ali baš na svim igralištima, jedan koš bio potrgan (ili bez mrežice) ili je beton bio loš (popucan) na jednoj strani.