Radić (ma kakav on bio) je ovom A JE TO dvojcu ostavio u amanet svjetske juniorske viceprvake, izabrao Perasa za izbornika, ostavio petorku Ukić, Hezonja, babo, Šarić, Tomić, organizirao EP u Hrvatskoj...

A ovaj dvojac nakon 3 godine seli u B-diviziju Euro košarke. Ne može dobit trenera većeg od "Zula/Skela kalibra", razjebo ovu gore navedenu petorku, a dobro možda uspiju organizirati EP za male nacije, jednog dana.

Kako i koliko je ova '97. godište generacija korištena u, ovim kvalifikacijama, sve govori o njihovoj vjeri u mlade, ali uvijek ima mjesta za Stipčevića, Rozića, da ne prozivam igrače, nisu oni krivi.

Izrotirali oni tako 40 igrača, podvukli crtu, i slavodobitno zaključiše, ništa to nevalja, cugaju, ne slušaju, imaju obraza nama "staroj gardi YU košarke" iskazivati neposluh i nepoštovanje, e sad ćete vidjeti, napravićemo svoje (doslovce i prenešeno) igrače.

I pucamo na medalju 2030.

A do tada nas ostavite na miru

Ni približno, prvi izgovor je totalna izmišljotina, a ova boldana stvar može varirat od istine do izgovora.

Recimo Bender, Žižić, Zubac i Hezonja nemaju u nogama više od 20 pravih utakmica, a imaju okvirno oko 13 sezona skupa odigranih. Da su svi ostali u EU klubovima do danas te recimo sljedeće godine otišli u NBA (osim možda Heza, on je nešto stariji) ništa ne bi izgubili, a odigrali bi hrpu play-off utakmica, europskih koje znače, ligaških koje znače itd.

Možemo i reći da to ne može bit njihov izgovor jer su si sami birali puteve, al generalno gledano - iz pozicije danas - loše su odabrali.

General poslije bitke style.

Zašto se Šarić nebi vratio u Euroligu i bio mvp kandidat umjesto da u nba bude backup u ispodprosjecnoj ekipi...

Ja govorim o ovima koji naprave greške s 18-19-20 godina.

Šarić igra 25 minuta i ima iza sebe već masu pravih utakmica, a ima 24 godine. To nije nikakav general poslije bitke, samo komentar.

Ja sam već 100 puta vamo pisao, da je nama jer to pratimo sve iz ljubavi i dobre volje maltene sve "bitno", a masi tih igrača košarka (i trening) uopće nije posebno bitna iako bi im trebala bit najbitnija stvar u životu.

Svi ti talenti i polutalenti su nam se dogodili slučajno za koje hrvatska košarkaška struka nije bila pripremljena. Oni su se dogodili unatoč svemu i zbog toga nitko u Hrvatskoj nije bio pripremljen i sa nekim autoritetom pa da mu roditelji dođu sa klincima i da on kaže svoje za svakog od njih. 

Tu se pojavljuje i ono pitanje-što je starije, kokoš ili jaje, tj. što nam prije treba, struka ili košarkaški rezultat. Pokušavamo skratiti mukotrpan put priželjkujuči rezultat. Ali očito ne ide tako. Prvo moramo stvoriti struku koja će biti priznata van naše granice. Za takav "inkubator" trenera pak treba stvoriti preduvijete a to se nikome u hrvatskom košarkaškom svijetu ne da.

Slažem se, nema smisla zazivati psihologa kao panaceu, pogotovo u kontekstu grupe koja se relativno rijetko okuplja kao što je to reprezentacija. Ali da su psiholozi pomogli brojnim sportašima individualno - jesu, samo se o tome ne priča toliko zbog stigme, a i mnogi kojima je pomoć trebala nisu otišli upravo iz tog razloga.

Ne bi se ni s tim složio.

Mazalin ima 21, ja mislim da je njemu sad vrh solidan abaligaški igrač (da povučem paralelu kad smo kod toga - tipa Ive Ivanov, taj rang igrača, ne stil ili išta drugo), a bilo je minimalno EL igrač - sada, već nekad davno.

Daj bože da me demantira i ne tvrdim ja ovo za 100%, ali recimo 90% bi se kladio u tu procjenu, a 10% da može bit drugačije.