Sportnet forum

Kakav je nagradni fond u Euroligi ?? Mislim da svi znamo kakve su nagrade u nogometu nakon prolaska skupine i ulaska u svako slijedeće kolo , no baš me zanima za euroligu ?

Nema nikakvih nagrada, eventualno tamo na F4 neki smesan iznos u iznosu od 500k evra.

Nula, zato je recimo Lottomatica i odustala ove godine od Eurolige jer im je financijski neisplativa.

kakva je basket scena u CRO, ima li organizovanih turnira? 3 na 3 je sve ozbiljnije u planovima FIBA, ima puno akcija, organizovana je mreža turnira širom Evrope...

Sjećam se da sam kao klinac učestvovao na par turnira koje je organizovala KOŠARKA, kako sada stoje stvari? Ja sam riješio da se nakon dvije godine pauze ponovo prijavim na Red Bull King of the Rock 1 na 1, ako uspijem da se utreniram dovoljno .


Volim ja košarku, ali ulični basket je ipak prva ljubav...

igrao sam i ja jednog kojeg je još davnih dana organizirala košarka...mislim da je to bilo 1999 godine,tako nešto..i osvojio sam taj u seniorskoj konkurenciji u vinkovcima..
finale je bilo 3 mjeseca kasnije u poreču...al na kraju nam se nije ni dalo ići...
neznam zašto ali meni su ti turniri skroz nezanimljivi i neprivlačni..i uopće nimalo motiva i volje nemam za to (i tad sam igrao iskljucivo na to sto su me danima nagovarali)...meni se to neda bas ni gledat a bome ni igrat..
iako u danasnje vrijeme ti turniri su kurac naspram onih kakvi su bili prije 15-20 godina kada se puuuno puno više ljudi bavilo košarkom,nego što je to danas...
kad se sjetim tamo 1994 u vinkovcima (kad je naš Dinamo ulazio u 1.ligu..i sljedeće godine kad je bila košarkaška euforija u gradu)..samo u mom uzrastu nas je 50ak treniralo (među nama bili i kasun i primorac(koji je kasnije igrao za hermes analiticu,hiron botinec,zabok itd))...ali tada se bogami i treniralo..
svaki dan osim nedjelje 2 treninga dnevno..cijelo ljeto..posto smo nas 50 bili podjeljni u 4 ekipe(bili smo kao klubovi iz NBA i imali svatko svoje dresove i cesto kao posebni timovi trenirali) ujutro smo imali od 9-12h svaki dan utakmice,a onda popodne od 15-18h trening...to je doslovno bilo gaženje,ali zato je svatko od nas mogao trčat kao maratonac..

Ja sam učestovovao 2002 kao junior, bio sa društvom u Vodicama i usput zakačio turnir.

I dalje sam prilično "zapaljiv" za 3 na 3, mada drug s kojim sa godinama igrao se odselio u Belgiju pa mi je teško naći pravu ekipu za malo jače protivnike na turnirima.

Inače, kako gledaš na igranje 1 na 1? Meni je to godinama bilo bezveze, teško je naći puno veza sa normalnom košarkom. Međutim sad mi je OK, može se gledati kao na lični izazov jer je po meni to fizički najzahtjevnija igra sa loptom (uz rukomet) jer je uz čiste igračke elemente potreba ogromna snaga i izdržljivost.

https://www.youtube.com/watch?v=3DJ6OzKVZOQ



Prije dvije godine sam se prijavio i jedan hibridni klinac me je ubio leđima , iako nisam bio loš, ali ovog ljeta planiram dosta ozbiljnije se spremiti...

neznam ni sam,uvijek vise volim igru kad mogu proigravat,radit blokove,pick and roll,protrcavat itd..pa mi je ovo uvijek bilo nužno zlo..a kad igram 1 na 1 to je većinom jednolična igra..ili post igra leđima(ili ga jednostavno snagom samo uguram pod koš) ili dribling pa na polaganje ili trice(pa se onda zbog visine i snage budem predominantan pa mi to nije nimalo zanimljivo)...moram reći da u mojoj igri nikad nije postojao šut sa poludistance ili long two..ne da mi neide dobro nego ga mrzim koristit...ako sam već daleko od koša onda ću uvijek gledat da se nalazim iza linije(ipak se više broji) i ono što nekako rado izbjegavam je trica iz kuta..nevolim odatle šutirat baš
inače otkako sam preselio u austriju,moram reć hvala bogu da im je pristolnica puna crnaca kao amerika...da njih (ili nas iz ex-yu) nema..gotovo da nebi imao s kime ni igrat...austrijanci nisu za nista drugo nego za sminkat se,depilirat i kvarcat..95% njih nikad nije ni pootrčalo u životu a ne da se bavilo nekakvim sportom..katastrofa..
čim vidiš nekog bjelca da igra dobro taj je 90% iz ex-yu( i to većinom iz srbije)
prije 2-3 tjedna sam baš imao nekakvu smješnu situaciju..došao na igralište i došla odmah još trojica,...i sad svi šutimo i šutiramo,zagrijavamo se itd..i naravno mene naživcira to što sam promašio nešto što sam po svojoj procjeni morao zabit i kažem ''a idi u pičku materinu''..tek će ovaj na našem..odakle si?..reko hrvatska..kaže on,ja sarajevo...tek ovaj treći..jbt pa ja iz beograda...a četvrti stao i gleda,jbt ja sa kosova....
internacionalni susret...
al to nečudi nimalo jer češće čujem srpski nego njemački...službeno srba u beču ima čini mi se 115.000..a naslužbeno uvjeren sam preko 200.000...jer ih ima na tisuće koji su vamo  na crno i nisu prijavljeni..a još kad bi računali i sve one koji imaju austrijsko državljanstvo
što mi je zanimljivo,oni dominikanci tamo dilaju travu,drogu i sve redom na igralistu i nikom nista...kao da prodaju mlijeko

Isto kod mene, samo obratno  

Ne mogu u 1 na 1 iskoristit do kraja svoju igru, a kad igras protiv fizicki jaceg igraca (ako nije brutalno spor) jako je tesko pobjedit cak i ako si bolji toliko se umoris gurajuci se s nekim 15-20kg tezim da je to cudo jedno.

3 na 3 je zakon, znam da smo prije (sad sam daleko od kuce i ja ) znali doci na basket oko 6-7 kad popusti sparina i do 12-1 u noci pičit. Skupi nas se 9, tri trojke - pobjednik ostaje. Kod nas je bilo dobro sto smo svi bili isto drustvo - kosarka nas spojila i onda je uvijek bilo nadjebavanja u svemu, a najvise u basketu. (Danas se samo nadjebavamo ko moze vise pojest i popit ).

Obozavao sam igrat s inteligentnim centrom, blok - pick i sljedi ili proigravanje ili sut s pol-distance (obozavao sam sutirat s poludistance), nerijetko bi dosao 2-3h prije njih i po onoj najvecoj vrućini samo sutirao - trica mi nikad nije bila gust i imao sam jako dobru lijevu ruku - znao sam i s lijevom sutirat iz zajebancije u putu oko svijeta ili ameru, kasnije pomogne masovno u prodorima ili pod kosem.

Također sam mrzio tablu, a moj stari je znao pogodit i 20-30 trica zaredom sa strane od tablu i onda me jebalo sto ja ne mogu ubacit ako sam dalje od 3m - na to sam uvijek pizdio, a to je bio i covjek s kojim sam se najvise puta pokoškao i posvadao na basketu.

Dodemo doma, sutimo, svako u svoj kut i sad dode stara za pol sata-dva-tri : jeste bili na basketu? Nema odgovora, - sve mi je jasno xd

Jednom smo se skoro potukli -.- i od tad smo poceli igrat u istoj ekipi 

Najviše na sta sam pizdio je skidanje mrezica, kupim spagu-ispletem i sutra popaljene ili skinute od lokalnih idiota -.-, a ne mogu igrat bez mrezice bas je ruzno.

Na vrhu trice-blok, dribling u desno, centar iskoci, jedan dribling u nazad-šut i kao kap