allen je napisao/la:
randy marsh je napisao/la:
Ja sam učestovovao 2002 kao junior, bio sa društvom u Vodicama i usput zakačio turnir.
I dalje sam prilično "zapaljiv" za 3 na 3, mada drug s kojim sa godinama igrao se odselio u Belgiju pa mi je teško naći pravu ekipu za malo jače protivnike na turnirima.
Inače, kako gledaš na igranje 1 na 1? Meni je to godinama bilo bezveze, teško je naći puno veza sa normalnom košarkom. Međutim sad mi je OK, može se gledati kao na lični izazov jer je po meni to fizički najzahtjevnija igra sa loptom (uz rukomet) jer je uz čiste igračke elemente potreba ogromna snaga i izdržljivost.
https://www.youtube.com/watch?v=3DJ6OzKVZOQPrije dvije godine sam se prijavio i jedan hibridni klinac me je ubio leđima
, iako nisam bio loš, ali ovog ljeta planiram dosta ozbiljnije se spremiti...
Vidi cijeli citat
neznam ni sam,uvijek vise volim igru kad mogu proigravat,radit blokove,pick and roll,protrcavat itd..pa mi je ovo uvijek bilo nužno zlo..
a kad igram 1 na 1 to je većinom jednolična igra..ili post igra leđima(ili ga jednostavno snagom samo uguram pod koš) ili dribling pa na polaganje ili trice(pa se onda zbog visine i snage budem predominantan pa mi to nije nimalo zanimljivo)...moram reći da u mojoj igri nikad nije postojao šut sa poludistance ili long two..ne da mi neide dobro nego ga mrzim koristit...ako sam već daleko od koša onda ću uvijek gledat da se nalazim iza linije(ipak se više broji) i ono što nekako rado izbjegavam je trica iz kuta..nevolim odatle šutirat baš
inače otkako sam preselio u austriju,moram reć hvala bogu da im je pristolnica puna crnaca kao amerika...da njih (ili nas iz ex-yu) nema..gotovo da nebi imao s kime ni igrat...austrijanci nisu za nista drugo nego za sminkat se,depilirat i kvarcat..95% njih nikad nije ni pootrčalo u životu a ne da se bavilo nekakvim sportom..katastrofa..
čim vidiš nekog bjelca da igra dobro taj je 90% iz ex-yu( i to većinom iz srbije)
prije 2-3 tjedna sam baš imao nekakvu smješnu situaciju..došao na igralište i došla odmah još trojica,...i sad svi šutimo i šutiramo,zagrijavamo se itd..i naravno mene naživcira to što sam promašio nešto što sam po svojoj procjeni morao zabit i kažem ''a idi u pičku materinu''..tek će ovaj na našem..odakle si?..reko hrvatska..kaže on,ja sarajevo...tek ovaj treći..jbt pa ja iz beograda...a četvrti stao i gleda,jbt ja sa kosova....
internacionalni susret...
al to nečudi nimalo jer češće čujem srpski nego njemački...službeno srba u beču ima čini mi se 115.000..a naslužbeno uvjeren sam preko 200.000...jer ih ima na tisuće koji su vamo na crno i nisu prijavljeni..a još kad bi računali i sve one koji imaju austrijsko državljanstvo
što mi je zanimljivo,oni dominikanci tamo dilaju travu,drogu i sve redom na igralistu i nikom nista...kao da prodaju mlijeko
Vidi cijeli citat
Isto kod mene, samo obratno
Ne mogu u 1 na 1 iskoristit do kraja svoju igru, a kad igras protiv fizicki jaceg igraca (ako nije brutalno spor) jako je tesko pobjedit cak i ako si bolji toliko se umoris gurajuci se s nekim 15-20kg tezim da je to cudo jedno.
3 na 3 je zakon, znam da smo prije (sad sam daleko od kuce i ja
) znali doci na basket oko 6-7 kad popusti sparina i do 12-1 u noci pičit. Skupi nas se 9, tri trojke - pobjednik ostaje. Kod nas je bilo dobro sto smo svi bili isto drustvo - kosarka nas spojila i onda je uvijek bilo nadjebavanja u svemu, a najvise u basketu. (Danas se samo nadjebavamo ko moze vise pojest i popit
).
Obozavao sam igrat s inteligentnim centrom, blok - pick i sljedi ili proigravanje ili sut s pol-distance (obozavao sam sutirat s poludistance), nerijetko bi dosao 2-3h prije njih i po onoj najvecoj vrućini samo sutirao - trica mi nikad nije bila gust i imao sam jako dobru lijevu ruku - znao sam i s lijevom sutirat iz zajebancije u putu oko svijeta ili ameru, kasnije pomogne masovno u prodorima ili pod kosem.
Također sam mrzio tablu, a moj stari je znao pogodit i 20-30 trica zaredom sa strane od tablu i onda me jebalo sto ja ne mogu ubacit ako sam dalje od 3m - na to sam uvijek pizdio, a to je bio i covjek s kojim sam se najvise puta pokoškao i posvadao na basketu.
Dodemo doma, sutimo, svako u svoj kut i sad dode stara za pol sata-dva-tri : jeste bili na basketu? Nema odgovora, - sve mi je jasno xd
Jednom smo se skoro potukli -.- i od tad smo poceli igrat u istoj ekipi
Najviše na sta sam pizdio je skidanje mrezica, kupim spagu-ispletem i sutra popaljene ili skinute od lokalnih idiota -.-, a ne mogu igrat bez mrezice bas je ruzno.
Na vrhu trice-blok, dribling u desno, centar iskoci, jedan dribling u nazad-šut i kao kap
[uredio Sky22 - 28. ožujka 2014. u 15:28]