Oggie je napisao/la:
Mag je napisao/la:
Svasta ces ovdje procitat.
Vidi cijeli citat
Drago mi je da si našao stogod zanimljivog.
Meni je na primjer zanimljivo da je (ne računajući uopće srpsku stranu) i taj Kokoskov izdanak tog FSFV-a. Kao i njegov intimus i mentor Obradović Pa onda čak i slovenski kondicijski Grbić koji je i profesor na tom istom fakultetu. Pa da se ne vraćam na sve te Ivkoviće i Tanjeviće, Maljkoviće i gomilu drugih.
Onda mi dođe zanimljivo da mi nemamo ništa ni nalik takvoj instituciji. Pa si onda mislim odakle će to znanje doći kad čitam kako forumaši zazivaju edukaciju trenera od najmlađih naraštaja pa nadalje? Da li će ih poučavati koordinator HKS-a Kunce ili šef katedre KIF-a Tomo Rupčić? Ili sam Stojko?
Takvo znanje u Hrvatskoj trenutno ne postoji, a za bivše države dolazilo je primarno i velikom većinom iz Beograda svidjelo se to nekom ili ne.
Pitanje je sada odakle to znanje uvesti? Ne mora iz komšiluka ako smo preponosni za to, u Kanadi su Tony McIntyre i Mike George napravili čudo sa CIA Bounce programom. Ali prvo moramo shvatiti da ćemo to jako teško napraviti sami
Vidi cijeli citat
Ovo za repezentativnu košarku se mogu donekle složiti s tobom, ali za klupsku nikako. Prvi Hrvatski klub koji je postao prvak Jugoslavije je bija Zadar, a za taj uspijeh je najzaslužniji bija pokojni Enzo Sovitti koji je ujedno otkrija i Krešu. Sovitti prelazi u Jugoplastiku i u njoj udara temelje onog što će postat petnaestak godina poslije. Velika većina ljudi ignorira činjenicu da je Jugoplastika još 71/72 igrala finale sa Macabiem i izgubila pola koša nakon sudačke krađe. Svaka čast Maljkoviću, ali nije on udarija temelje tog šampionskog Splita. Tonija i Dina je Krešo pripozna, isto kao i Bodirogu.
Novosela i Cibonu neću previše spominjat, ali badava ti svi novci kad neznaš s njima upravljat. Tako da tribalo je i to realizirat.Sad druga je stvar što smo od devedesetih na ovamo uništili sve što se uništit moglo i zapošljavali na rodijačkoj osnovi, a ljudi koji su mogli dicu nešto naučit poput Slavka Trninića su ostali po strani. Dobro je neko nekidan napisa da je jedan Željko Pavličević bija prvak europe i sa Cibonom i sa Splitom(bez Dina pa se opet samo spominje Maljković), a uz sve Vrankoviće, Pepsije.. nikad nije bija ni razmatran za trenera.
