Dobro, sad smo s "što vam znači reprezentacija, to je bezveze, NBA liga je super" već došli na raspravu o stanju svijesti društva i pojedinca, mislim da to nije bila poanta.
Naravno da je sve to nebitno za onoga tko ne sudjeluje - i sport, i televizija, i vijesti, i puno toga.
Opet, ne znam tko živi samo zen... Svi se mi u nešto dajemo, što nam donosi "nagradu" ponekad. A često, jebiga, i neko nerviranje ili tugu. Pa malo se tim "baviš", i ideš dalje.
Al to je već filozofija...

Ma je, ja sam malo otišao u stranu, ali sam se nadovezao samo na onaj njegov prvi komentar, nisam mislio na razliku repke i NBA.

To gdje je danas naša košarka jako dobro se vidi na primjeru toga gdje smo s 3x3 i koliko se prati.
Ili je dovoljno ljeti baciti pogled na igrališta.
Kažem to jer mislim da s daljnjim srozavanjem naše košarke i prirodnim odumiranjem nas koji se još sjećamo boljih vremena, omjer praćenja NBA i reprezentativne košarke, kod preostalih fanova debelo će prevagnuti na stranu NBA. Marketing, jbg....

1. bold - ne znam zašto bi to bio pokazatelj ičega. Možda je do mene, jer to ne smatram skroz košarkom, niti mi je interesantno pratiti to. Jednako kao ni mali nogomet/futsal/nogomet na pijesku/dvoranska prvenstva. Obožavam ih igrat, ali ih kao sport ne percipiram uopće.

2. bold - to već da, to je ono što se stalno piše. Nemamo bazu, istina, ali nema je ni većina euro-reprezentacija s izuzetkom Spa/Fra/Ger u smislu broja djece i stanovništva. Poanta je u postotku djece iz stanovništva koju interesira košarka. U Litvi (koja ima i manje stanovnika od nas) ili Srbiji masu djece igra košarku. Uvijek ima fanatika, ali baza se stvara s onima koji je igraju 'casual', jer onda masu njih shvati da im dobro ide enšto što možda inače ne bi nikada ni probali. Istini na volju, općenito se sport više ne percipira kao zabava. I klinci koji treniraju nogomet, a kojih je xy puta više od košarkaša, to od rane dobi gledaju kao posao. Oni su trening odradili, što sad imaju još nabijat na male golove s ekipom. Stvar je samo u tome što se time bavi nemjerljivo više djece i što je tu veća para (nitko neće siliti dijete da bude profi košarkaš ako nema žnjore ili nije vrhunski talent, dok će u nogomet siliti djecu makar su ispodprosječni, jer tamo će se situirati i kao niželigaški talent).

3. bold - da ne idem u detalje - nije to samo marketing. Pa velika većina ljudi koju znam da prati nogomet dosta duboko i zagriženo će ti se smijat ako pratiš HNL ili neku ligu tipa francuske ili portugalske (koje nisu slabe). Ekipa prati Prem, BL, Primeru, Ligu prvaka... Mislim, jest stvar marketinga do neke mjere, ali i kvalitete konačnog proizvoda. Ok, nekad je možda neka ABA utakmica zanimljivija zbog naboja i ujednačenosti, ali u NBA ćeš vidjeti više uigranih akcija, kertanja i individualnih poteza u jednoj četvrtini neke random utakmice, nego u cijelom kolu ABA-e (i to kažem kao netko tko je voli i brati...ABA-u, jel). Uostalom, što je netko rekao (mislim Čutura) - pa klinac kad se napali na košarku će htjet biti KD, LeBron, Curry, Wall itd., a ne Džanan Musa ili Luka Žotić. I tu se vraćamo na građenje baze i tako u krug.

Oces reci da izbacujes frustracije gledanjem repke? To vec ima nekog smisla.

Gledanje repke, i to sad možemo stvarno reći za naše, je kao popiti litru i pol vina i otići s nepoznatom ekipom ali onak spaljenom u grad. Onak, puno riskiraš, možda ti bude zlo, imaš puno šanse da završiš u dosadi, ili da se poševiš s debelom Mirjanom iz Dravske ulice. Ali imaš i šanse se jako, jako dobro provesti. I sigurno ćeš biti mamuran drugi dan.
Gledati neku NBA utakmicu uz koju nisam nikak vezan, usred sezone, je kao da jedem neke one unutarnje komade pilećih prsa, pohane, s nekim "mekdonalds" umakom... Kao da je fino, zapravo bljutavo, kao da je i "jako kvalitetna hrana", a zapravo jedem samo da ne budem gladan i jer je mekdonalds sjajan i blještav.

Kakav Le Bron? Kakav Curry? Kurci, palci. Ja kad zabijem težak šut vičem ŠAARIIĆ!!!

Ne.

Kao i u prehodnom postu, pogrešna ti je percepcija.