Niti je nastupao u A-selekciji, niti kvalifikacijama, niti u širem krugu pripremama za bilo šta.

S njim je ljetos prodefiliralo 30 igrača, i Antonio nije bio najgori, štoviše pokazao se solidan, na žalost hejtera.

Kako to da nitko ne spominje ni jednog drugog igrača od ljetos.

Ne znam jeli trolaš Garma za repku, Novosel na pripremama za Euro, pa ovaj Kosovar, jedan od tate Mirka, za drugog jamči Đerđa.

Piplović je bio dobar, OK. Možda stvarno samo drugačije gledamo na košarku.

Njemu je Zagreb bio vrhunac karijere

https://www.proballers.com/basketball/player/20493/marko-piplovic

Evo ga sad izbornik Maldiva.

Odigrao 26 utakmica u utopljenicima Njemačke i Francuske lige, koji nisu jači od Canarie B.

Poštovanje, ako neko zna koliko košta onaj središnji semafor kao na Višnjiku ( ne nužno isti) neka slobodno javi.

Postavljam ovo pitanje jer se u društvu potegla ta tema , a niko ne zna o kakvim novcima se radi . ja san malo potražija na internetu ali nigdi nisan naša cijenu nečeg takvoga.

Najbliže što sam naša su oni bočni semafori kao na Višnjiku koji dođu oko 10-15 k $ po komadu.

Ako ima koga dobre volje neka baci koju besidu, a ako ne svejedno zahvaljujem .

P.S. bila bi dovoljna cijena proizvoda okvirno. hdz tip nabave i ugradnje istih me ne zanima . 

Oko 1000€ metar kvadratni ako naručiš iz Kine. S tim da ga moraš sam isprogramirati, no uz njih će ti sigurno doći neki software koji služi za komunikaciji između displaya i kontrolnog PC-a (ovisno o namjeni). Najbolje je da im pošalješ upit.

https://youtu.be/BGsxA3mG7kg

Memorijal za Kobea i kćer...

Govor održao i Michael Jordan slomljen u suzama se oprostio od prijatelja.

Teško je gledati u publici  Jabbara i još neke kako zure u

pod slomljeni , uostalom i mene slomila ta tragedija

4,5 dana sam bio potišten, baš pretužno.

Gledao sam NBA  malo prije nego se Kobe pojavio i tko nije guštao u njegovim potezima ne voli košarku.

Hvala hrt-u što su prikazali dokumentarac Muse koji je fenomenalan.

R.I.P Kobe

Tek danas pogledao. Baš je dirljivo.

Respect

danas je 8. Mart, Dan žena,

nije ožujak nego Mart, 8. ožujak među današnjim Hrvatima ništa ne znači ali u svijetu 8. Mart itekako je bitan. 

Svjedokom sam kako je taj datum slavljen i poštovan gdje god sam se našao, od firme do obitelji. Kolegice sa posla tretirane su kao neke carice, bez preterivanja. Majke kao neka božanstva. Svakakvi smo bili mi muškarci ali tog datuma sve one su bile naše carice. Bio je to dan kada se i najveća bitanga nije usudio biti zajedljiv ili nešto gore. Trebalo je vidjeti te žene, onako uređene, kada bi se oko podneva uputile svojim obiteljima, sa svim onim buketima. Sve su znale, koja je nosila više cvijeća to je bila poštovanija u svom okruženju. Koliko je bilo ponosa u njihovom držanju i izrazu lica. Bile su to naše kraljice supruge, majke i kolegice. 

A što su tek stvorile te žene, ne samo djecu nego i firme. Današnja košarkaška sječanja nezamisliva su bez njihovih ruku. Pet europskih prvaka u košarci one su stvorile, njihove firme su bile Jugoplastika, Voće, Kraš, Badel kao i mnoge druge danas izbrisane, ne slučajno. Sve same žene. Čudo od žena !

Kćerke i unuke tih žena tri desetljeća kasnije su krenule dugim putem i to toliko ružnim da ovim putem ne želim ništa reći u spomen na gore navede žene. 

Poštovanje prema mojim bakama, majkom i suprugom je enormno, toliko enormno da je danas neumjesno i nerazumljivo ali istinito. 

Ženama iz starih vremena i onim mlađim svjesnim želim najsretniji dan u godini. Zaslužile su. Ostalim ženama želim buđenje i ponovo osvajanje onoga što su nekad osvojile njihove majke i bake. Dug će im biti put, lako se izgubi a teško se ponovo osvoji.

I danas volim pridržati vrata, ako me žena pogleda i zahvali ja sa najsretniji muškarac tog dana. Malo treba, trenutak pažnje i uvažavanja. Ništa više. I one će biti drugačije, provjereno.

Jebate koji užas, em se manje družiš, em ne možeš na koncerte, utakmice, kino, EM nema košarke!!

Počet ću gledati reality showove...