randy marsh je napisao/la:
to je toliko nategnuta priča, i uglavnom se svodi na nagađanja. Prosto, nemaš empirijski dokaz za bilo koju od tih tvrdnji.
Ne znam tačno šta je to u igri Garnett radio a da Duncan ne može? On je svakako glasniji na terenu, eksplozivniji, ima trash talk, ali da li je to nužno neki ekstra kvalitet koji se pretočava u pobjede?
Recimo, hipotetički gledano, da li bi se Ginobili i Parker razvili u igrače kakvi su postali da su igrali pored Garnetta umjesto Duncana? To su ipak bile godine kada su Evropljani smatrani samo običnim dodacima, i gledalo ih se uglavnom s visine, i da bi opstali morali su biti u inkluzivnim sredinama poput Spursa, i u okruženju takvih igrača.
Uostalom, kada i pogledate najbolje rezultatske sezone Garnetta u Bostonu, on je igrao sporiju košarku sa kontrolisanim napadima, nešto slično što igra Duncan u Spursima, a svoju MVP košarku je ostavio u hladnoj Minnesoti gdje nije donosila rezultate, i to nije samo krivica lošeg menadžmenta i (uglavnom) prosječnih saigrača, već i same njegove igre.
Košarka sa vrhunskim highlightsima vrlo često nema nikakvu podlogu u rezultatima.
Ovo nije nikakav diss ka Garnettu, već samo malo držanje slučaja Duncanu jer se vrlo često njegova košarka olako shvata. Na kraju krajeva, dovoljno je vidjeti u koliko različitih sistema je tokom 20 godina Duncan igrao u Spursima, sa koliko različitih profila igrača, i tu s vidi njegova širina.
Ne zovu bez razloga Duncana The Big Fundamental, on je vrhunski igrac, ali treba priznati i da je imao srece da je dosao u sistem Gregga Popovicha, da je za mentora imao Davida Robinsona, da je dosao u jednu od najbolje poslozenih organizacija. Ali ja ga indivudalno ne vidim ispred Karla Malonea, Barkleya, pa ni Garnetta.
