Sjajno.

NALIČJE LOPTE: Beograd

Beograd i njegovi najbolji sinovi u četvrtak su pokazali koliko su voleli Krešimira Ćosića. Tome je svedočio aplauz njegovom nasledniku, koji je odneo u Zagreb

Piše: Predrag Miljuš

Kad čujem ime grada uvek pomislim na ljude koji su tamo, a znam ih. Oni stvaraju sliku o mestu u kojem žive. Prave atmosferu. Bez njih nije to više grad koji poznajete, on se obezduši... Jesu iste ulice, trotoari, parkovi, zgrade, spomenici, ali sve je to blok građevinskog materijala. Kad odu dragi ljudi iz grada...

Beograd, zato ovakav uvod, da ne nabrajamo sve te mile ljude, u četvrtak veče se na premijeri filma “Bićemo prvaci sveta” na dostojanstven način oprostio od, po Draženu Dalipagiću i Zoranu Slavniću, a oni to imaju pravo da kažu, najboljeg košarkaša kojeg su Južni Sloveni imali. Krešimira Ćosića.

Kroz aplauz njegovom sinu Krešimiru Petru koji u filmu igra oca, koga nije ni upamtio, jer je imao nepune tri godine kad je popularni Ćosa preminuo. Aplauz je bio dug, najduži te noći i Ćosićevom sinu kao da je bilo nelagodno da toliko puta izlazi na bis, među glumcima od reputacije.

Stefan Kapičić je bio pored njega, njihovi očevi su kumovi, kao domaćin mu je pružao podršku. Krešimir Petar iz tog dugog aplauza mogao je da shvati koliko je Beograd cenio njegovog oca.

Krešimir Ćosić preminuo je u Baltimoru, 25. maja 1995, na nekadašnji Dan mladosti, a radio je kao savetnik u hrvatskoj ambasadi.

Sahranjen je u Zagrebu, bilo je ratno vreme i na Mirogoju su bili Dragan Kapičić, stigao preko Mađarske sa BG tablicama, iz istog pravca došli su autobusom Nebojša Popović, Zoran Marojević i Danilo Šotra, iz Italije Dražen Dalipagić i Bogdan Tanjević, a Vlade Đurović iz Atine… da čuvaju čast Beograda. Došlo bi još mnogo više ljudi, saobraćaj je bio prekinut, nije se moglo putovati...

Ćosić nikada po raspadu SFRJ nije bio u Beogradu, ali je ponekad zvao kuma i raspitivao se za košarkaške saborce. Bio je osećajan, dobar, veliki čovek i ljudi su to prepoznavali.

Kad su ga mediokriteti smenjivali u njegovom Zadru koji je proslavio, odgovarao mi je na pitanje „da li je to moguće“ uz osmeh - Oprosti im bože ne znaju šta čine. A, Tanjević mi je pričao da su neposredno pred ratne sukobe putovali iz Trsta za Zagreb i kada su na republičkim granicama videli neke nove uniforme - zaplakali su. Takav je bio Ćosić.

Beograd i njegovi najbolji sinovi u četvrtak su pokazali koliko su voleli ovog čoveka i košarkaša. Tome je svedočio aplauz njegovom nasledniku, koji je odneo u Zagreb. 

S.Rimac @ V.Mršić vs Real 1995 g1
https://www.youtube.com/watch?v=suNMhhf3wKk

Rimac preko Sabonisa
https://www.youtube.com/watch?v=2DwgU_NfHaQ

Bill Russell zabija preko čovjeka (doslovno) 

https://www.youtube.com/watch?v=JWelUNrJUMM&feature=youtu.be

1997/98 Cibona84 vs Partizan66 (Euroleague)

https://www.youtube.com/watch?v=BM0yeXkQYzg

ovo je stvarno sjajan vremeplov...

Pamtim hajp oko ove utakmice, iako su godinu prije toga igrali Partizan i Split (tada Kroacija osiguranje), ovo je ipak odjeknulo daleko zvučnije, i to je vjerovatno jedan od dokaza da su uprkos mnogim drugim trofejnim i poznatim klubovima, Partizan i Cibona po tom nekom suvom brendu daleko ispred svih ostalih u ovom regionu, pa čak i sada kada se bore za goli život zbog godina lošeg poslovanja, njihov derbi gotovo da zvučnije odjekne od utakmice njihovih u ovom trenutku lovarnijih komšija...

Bila je to druga faza Evrolige, u grupi AEK, Teamsystem (Fortitudo), Cibona, Partizan, Ulker i Hapoel Jerusalim.

Cibonin splet okolnosti ne znam najbolje, ali mogu reći nešto o Partizanu. Bila je to odlična ekipa, aktuelni šampion SRJ, međutim u tom nekom periodu krenuli su problemi u odnosima Mute i igrača. Nikoliću je tada jako rastao ego jer je bio prvi Željkov i Dudin pomoćnik u reprezentaciji, čak se pričalo da će on biti sledeći selektor nakon njih. Njegov naglašeni temperament je išao kontra tima, i u drugoj fazi krenuli su veliki problemi. Cibona je imala strašan tim i jezivo nas je nakantala obe utakmice, bila je stvarno odlična košarka, i raštimovani Partizan nije imao šanse.

Pamte se najužarenije moguće atmosfere, "Muto cigane", "Aco, Srbine", "Čaki ustašo" i mnogo toga slično, od jednih i drugih navijača, u svakom mogućem kontekstu . Cibona nas je gurnula na ivicu provalije, i uprava je konačno odlučila da smjeni Mutu, a mjesto prvog trenera je uzeo njegov tadašnji pomoćnik, odlični Kraljevčanin Milovan Kime Bogojević. Partizan je pred zadnja dva kola morao da uzme dvije pobjede, i to protiv strašnih timova Teamsystema i AEK-a.

Novi trener Bogojević je djelovao odlično na ekipu koja se opustila i zabilježene su dvije epske pobjede. Prvo nad Teamsystemom koji je bio totalni dream team. Za njih su igrali David Rivers (MVP prethodne Evrolige sa Olyem) i Dominique Wilkins (možda i najveća NBA zvijezda koja je igrala u Evropi) kao i osnova italijanske reprezentacije koja će godinu dana kasnije sa Tanjevićem uzeti EL (Galanda, Chicacig, Myers, Fućka...). Partizan je u sjajnoj atmosferi dobio utakmicu, a onda i u narednom kolu odlični AEK, koji je na kraju sezone bio vicešampion Evrope.

Napravljena je strahovita euforija, Partizan je kao 4. u grupi u osmini finala išao na 1. iz druge grupe Olympiakosa, vladajućeg prvaka Evrope i šokantno ga pomeo sa 2-0 u seriji. Tomašević i Drobnjak su u tom trenutku bili možda i najbolji centarski tandem Evrope. Nakon toga u četvrtfinalu je dolazio jaki CSKA koji je činio osnovu ruske reprezentacije koja će tog ljeta osvojiti srebro na SP (2-1).

Partizan je šokantnim spletom okolnosti, otkazom Muti i naglim usponom forme sa ivice provalije otišao na F4 (tamo nas je sredino naš bivši igrač a budući predsjednik Danilović sa Kinderom). To je bilo vrijeme kada se počeo ponovo širiti taj hajp Partizana kao underdoga koji niodakle može napraviti dobar rezultat. 

Za one koji ne ulaze na video, sastavi.

Cibona:

Mulaomerović
Atkins
Giriček
Rimac
Marcelić
Mršić
Nicović
Naglić
Kisurin
Alihodžić

Partizan:

Đokić
Lukovski
Brkić
Čubrilo
Radošević
Dozet
Koprivica
Tomašević
Drobnjak
Varda.

Nema šta, Cibona nas je tada nakantala, ali na kraju smo mi vjerovatno bili zadovoljniji jer smo dogurali daleko. Da stvar bude još i luđa, tadašnji Partizan je eliminisan u polufinalu domaćeg plej ofa od tada sjajnog FMP-a (Radonjić, Bošković, Jestratijević, Bulatović) koji je u finalu poražen od CZV (preskočiću pošalice na taj finalni duel iz sadašnje perspektive ).

Ukratko, sjajna retrospektiva šta se radilo i kako se igralo u ovim našim republikama nakon raspada SFRJ, a prije pravljenja ABA.

btw, malo sam guglao o Ciboni tada, vidim da su relativno lako ispali od Efesa u osmini finala. U tadašnjem timu su igrali Naumoski, Bešok, mladi Hido, Jahović... pamti li neko od vas, kakvi ste bili u toj seriji?

btw, otkud Kisurin tada u Ciboni, vjerovatno jedini Rus u hrvatskim klubovima, i to ne samo u košarci?

Ako se ne varam izvjesni Nikolay Padius je bio ili pod nekim kratkim ugovorom ili na probi, ali prilično sam siguran da nije odigrao niti jedne minute za Cibonu.