da liimoz je vodio par poena razlike i zabijao u svakom napadu a an kraju poluvremena je bilo nerijeseno cini mi se.

  Treba pomenuti i Harisa Brkica koji je ubijen na danasnji dan pre 5 godina.

15. decembra navršava se 5 godina od tragične smrti košarkaša Partizana i reprezentativca Harisa Brkića. Ubistvo talentovanog košarkaša ispred Hale Pionir, posle treninga "crno-belih", do danas nije razjašnjeno...

Brkić je rođen 1974. godine u Sarajevu, gde je napravio i prve košarkaške korake. Iz Bosne je 1992. godine došao u Partizan i od sezone 1993/1994 bio prvotimac "crno-belih".

Sa Partizanom je osvojio tri šampionske titule i tri trofeja u Kupu, a potom je kao prvotimac Budućnosti osvojio i četvrtu titulu prvaka Jugoslavije.

Košarkaški klub Partizan četiri godine za redom organizovao je "Memorijalni turnir Haris Brkić" u znak sećanja na velikog igrača, a letos je domaćin turnira bila sarajevska Bosna, klub u kome je Brkić počeo karijeru.

  Košarkaška nostalgija - dvije riječi - Dražen Petrović!

 mladji se nece sjetit jer se o tome ne prica... ali kakvu je euforiju izazvala prva europska titula zutih... ni u snu nije bilo nikome da mozemo do vrha... neki klinci plus dule ivanovic(nikad reprezentativac, zanimljivo) i sobin a na klupi nepoznati sjor Bozo... i kad smo dobili maccabija u finalu 100 iljada ljudi se spontano tu vecer spustilo vani a isto toliko na docek ciji je vrhunac bija u maloj dvorani na gripama... i dan danas se o tome prica potiho ali odgovorno tvrdim da je taj docek, i ne samo docek vec slavlje na ulicama, ako ne bolji i ludji od doceka goranu, onda bar u tom rangu...druga titula je vec proslavljena skromno a dobro se sicam da na trecu titulu nikakvog doceka nije bilo, samo par ljudi isprid male dvorane... eto kakav je nas narod

ima li sta od ovoga?? http://basketballvideoclub32.com/ dugo je stranica bila neupotrebljiva, sad izgleda da se moze narucivat, tribalo bi probat ima svega i svacega... svakako bi volija vidit makljazu na trsatu ponovo... a i ka posljedicu, juniore zutih koji uz radju i duleta dobijaju tada vrlo dobru zvezdu usrid beograda...

 ako se malo procacka moze se nac tekma sa stevicem, pa mcdonaldsi, napustanje parketa partizana u splitu, sibenkina ponistena titula i puno puno toga...

  prvo "kosarkasko" sjecanje mi je naslov zadra 86, tada nisam nikakvo kuzio zasto se svi tako nerviraju gledajuci tu tekmu (hebiga,bio sam tada 9-godisnjak).zatim se dobro sjecam famozne tekme izmedju sfrj i sovjetskog saveza na olimpijadi u seulu.gledao sam sva finala (i gotovo sva polufinala) jugoplastike i pop84, ali samo mi je jedna scena ostala u trajnom sjecanju, tj dusko ivanovic kako sa zvukom sirene zabija tricu sa centra za vodstvo od 4 koseva na poluvrijeme u finalu protiv barcelone 1990. godine.

 ...dalvin u prvoj ligi i jedina pobjeda protiv rabotnickog u produzecima...dar-mar, ja jako mali ali pamtim...

  najveći smijeh u mome životu STEVANOVIĆ ILI STEFANOVIĆ IZ BEOBANKE ,kad su igrali protiv zrinjevca cijela dvorna se smije