Don't cry for us Argentina! Odahnusmo nakon što smo ostavili Scolu i prijatelje u prašini našeg inspiriranog napadačkog sektora. Sve u svemu, pokazali smo korak naprijed.
Pokazali smo da uvijek prosipamo prednost kada odustajemo od unutarnje igre i forsiramo dalekometnu paljbu - bez obzira na pucačku formu i potencijal.
Pokazali smo da naša visoka linija nije beznadežna iako su se borili poglavito protiv jednog čovjeka.
Pokazali smo da Čača Ringišpil zna dobro dozirati rotacije i petorke - kad se potrudi i da realno vidi propuste naše momčadi u obrani - ali dobro Jaske je uvijek bio manga za obranu.
i pokazalo se u ove dvije utakmice kako imamo nikakav do nepostojeći rejting kod sudaca. Nije da se trebamo pretjerano žaliti. To je samo integralni dio igre u kojoj suci dodijeljuju odnosno ne dodijeljuju prekršaje na temelju renomea ekipe ili pojedinca. Dugo nas nije bilo kao relevantnog igrača na svjetskoj sceni - sami smo si krivi - i sad moramo pojesti još to dodatno palente. Tako to ide u skoro svakom kolektivnom sportu.
Velike pohvale Anti Tomiću na prelamanju utakmice pri kraju 3/4 - odlično je odigrao svoju rolu sa samo jednom glupo izgubljenom loptom. Kada je vrijeme za kritike - vrijeme je za kritike, ali kada je vrijeme za pohvale - pogodili ste - vrijeme je za pohvale. A bome se iskazao i naš osporavani kapetan Roko Leni dok se dotad vrijedni Oliver počeo pretvarati u onog pacerskog Ukića u zadnjoj četvrtini - sve do, nadamo se ne tako strašne, ozljede.
Čitava je osmorka odradila odličan posao u napadu - iako se od Rudeža još uvijek očekuje bolji šuterski učinak.
Nakon Argentine koja je očito bila primarni fokus naše reprezentacije, slijedi nam atletski potentna momčad Senegala s kojom moramo nastaviti dokazivati otpor na fizičku igru i psihološku stabilnost u smislu izbjegavanja psihološkog pada zbog poradi emocionalnog pražnjenja u traženoj pobjedi protiv Gaučosa.
iskreno se nadam da će se Senegal pokazati kao idealna momčad za uvođenje Babića, Air Hezonje, pa i Lukše - koji ako je već tu ne bi trebao samo rasterećivati kvačice za ručnike.
U svakom slučaju, pokazujemo napredak kojem smo se svi nadali, ali imamo još puno posla i uigravanja za otpor istinski jakim momčadima prvenstva.
S nadom u još bolje sutra - ''zrno po zrno kao kokoš čok-čok-čok'' - NAPRIJED HRVATSKA!
P.S. Šapit i priča o spreju koji suši dlanove jer se Simonu pretjerano znoje ruke...
Cvitkov duh je živ i zdrav.
[uredio Dropshotski - 31. kolovoza 2014. u 17:12]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...