"Bilo je nekih pokušaja da zaigram za neku hrvatsku ekipu, ali nisu završili uspješno. Jednom u Splitu dok je trener bio Jasmin Repeša i jednom u Zrinjevcu kada je ekipu vodio Vlado Vanjak. Izgleda da je i u mom slučaju presudilo ono: ’bez treće nema sreće’."

Sreća za tebe ali i za Kaštelane koji su dobili odličnog tricaša i bivšeg belgijskog reprezentativca. Što je bilo presudno u tvojoj odluci da potpišeš za Kaštela?

"Prije svega, želio sam se vratiti kući. Nakon 17, 18 sezona provedenih u inozemstvu smatrao sam da je vrijeme za povratak. Uz to, Kaštelani su me uvjerili da rade jedan kvalitetan projekt u kojem im ja mogu dosta pomoći. Svjesni smo da nas čeka puno prepreka do ostvarenja cilja, ali sigurno je da se nećemo predavati."

Trener Predrag Kruščić i sportski direktor Darko Čavka sastavili su zanimljivu ekipu u kojoj će ipak najveći teret odgovornosti ležati na tvojim leđima.

"Neće to biti posebno težak teret i rado ga prihvaćam. Imam uz sebe zahvalne mlade suigrače koji zaista mogu dosta napredovati. A uz iskusnog trenera Kruščića kojeg poznajem već dugi niz godina mislim da smo u stanju ostvariti zacrtano. Ali idemo korak po korak. Prvo treba biti najbolji u našoj skupini, a tek onda razmišljati o daljnjim potezima."

Naglasio si u nekoliko navrata koliko ti je bitno što sudjeluješ u dugoročnom projektu.

"Nikad nisam vjerovao u instant ekipe jer one u pravilu ne donose rezultate. Najbolji je primjer nogometni klub Real koji je svojedobno pokupovao sve što je mogao, a ne da nije napravio rezultat u Europi, nego ni u Španjolskoj. Kad se odjedanput promijeni gotovo cijela momčad teško da može biti uspjeha. Kaštela su pak zadržala kostur ekipe iz prošle sezone, momci se vrlo dobro poznaju i mislim da je to, uz veliki rad, disciplinu i strpljenje, glavni razlog optimizma u našim redovima pred skorašnji početak sezone."

Simpatični i otvoreni Charlie, kojeg ugovor s Kaštelima veže na dvije plus jednu sezonu, vrlo brzo je i van terena okupio svoje mlade suigrače. Svojim iskustvom i znanjem stečenim u brojnim europskim klubovima (Pepinster, Scafatij, Ovarense, Queluz, Panellinios, Dijon, Nymburk, Koszalin, Sopron, Nyon) sigurno im može puno pomoći. Za njih same, ali i za košarku na ovom području bilo bi sjajno da uspiju u svom naumu. Imati tri prvoligaša na nepunih trideset kilometara nije mala stvar.