Tri je mjeseca do dolaska Šveđana, a ova tema je po interesu daleko iza kvalifikacija za OI u Splitu koje su za sedam mjeseci. Bojim se da smo tamo gdje ćemo biti i tri tjedna i, na žalost, vjerojatno i tri dana prije Šveđana: u strahu hoće li kvaliteta igrača - koji ostaju kada nema onih iz NBA i EL - biti dovoljna za osvojiti treće mjesto u konkurenciji Tur/Niz/Šve. Čuda kojima smo se nadali /mantre tipa - netko će iskočiti/ izostala su. Mršić je ovog ljeta pokazao nekakvu konzistentnost u postupanju, ali da je nebo tmurno, sumnje nema.
Unatoč svoj halabuci, neosvajanje prvog mjesta u Splitu, za koji se čarobni štapić hvatamo jer nam rad, trajnost, plan, nisu baš bliski, bio bi daleko manji fijasko od izostanka plasmana na EB21. Sedam samuraja će preletjeti baru i vratiti se i to će čudo trajati mjesec-dva; ako nas ne daj Bože ne bude na kontinentalnom natjecanju, to će biti najmanje dvije godine užasa praznine.