Oko Bendera će se koplja lomiti.

Po meni pruženom igrom nije zaslužio tek tako upasti u ekipu. Preko priprema bi mi tek mogao proći u tim.

Rogić i Perković valjda neće ni biti u rotaciji u polufinalu i finalu

Jedan (Rogić) sigurno hoće iako ne puno minuta. Nešto će jedinice odigrati i Simon ali za 40 minuta playa i za ukupno 80 (ili 75) minuta bekova trebati će i Rogić u igru.

Malo mi je i broj postova sumnjiv, 7 u 3 godine.

No dobro, u svakom slučaju ovaj post je puno bolji nego tvoj prvi na ovom forumu

"Sastav za buducnost bi po mome misljenju ovako trebao izgledati i bilo bi odlicno kada bi mazalin filipovic i slavia bili na pripremama
Filipović,Skokna
Babo,Božić
Hezonja,Mazalin,Slavica
Šiši,Bender,Arapović
Žižić,Zubac "

Nadam se da nećeš "ureći" i ovaj put.

Uz napomenu, da ne igraju "imena" nego se viza za Tokio mora potvrditi na terenu, a u slučaju da su igrači podjednakih kvaliteta prednost moraju imati oni iz Ljetne lige i ovih i prošlih kvalifikacija.

Jedino tako se gradi kult reprezentacije.

, klasa optimist na kvadrat

Pored toliko pesimista mora i nas optimista biti

Čekao sam par dana da mi se sve polako slegne; nije bilo lako proživjeti prvih pet minuta posljednje i posebno zadnjih pet minuta treće četvrtine u Almereu, ali bilo je slatko.

Operacija EB21 Intro pokazala se uspješnom; unatoč svim nedostacima koje smo vidjeli u barem polovini rostera u tim susretima, jasno je da je Mršić ipak bolji trener od Skelina i Zule i da se može očekivati kako će i sa pravim košarkaškim imenima znati i postaviti se, i imati ideju kako igrati, i dobro skautirati protivnike, a bome i nametnuti tu ideju svima od zadnjeg mahača ručnikom pa do kapetana. S time da je ovdje opet na žalost jasno da će, kao i u Torinu ili Riju, skoro trećina rostera tu biti za ne daj Bože, pa ćemo opet gledati situacije u kojima Babo ili Šiši (ili još i Zu u ovoj varijanti) zadnju četvrtinu dišu na škrge. Vjerojatno je to bitka svih bitaka ove reprezentacije u zadnjih šest godina, tamo još od Zagreba 2015. i važno je od Mršića očekivati da on umije krpati te rupe nekim detaljima koji će nam život značiti. Dakle, ne samo pukim backupima glava, nego i idejama kako pokrivati nečiji odmor na klupi dijeljenjem uloga na dva čovjeka ili svjesnim prepuštanjem dijela kolača protivniku ako se nanjuši i trenutak slabosti (samo da ne bude kao sa Rubiom u Cluju :)).

Sada kada smo uspjeli izvojevati dvije pobjede i odigrati pravu obranu, još je snažniji žal za bedastoćama i lutanjima u intervalu 17/18, jer je očito da se i tada moglo pristojnim, planskim i odgovornim ponašanjem doći do svjetskog prvenstva, pa makar se tamo opet ispalo u prvom krugu play-offa, jer bi barem polovica onih koji su se vukli prašnjavom Amerikom i monsunskom Kinom dva ljetna mjeseca, upravo u tim susretima dobivali ono što je inače teško dobiti - iskustvo. Pokazuje se da je to daleko, daleko više od onih mitskih pet posto plus ili minus, i da je plasman na svjetsko morao biti ultimativan cilj, a ne da se idi mi - dođi mi politikom gube godine, odnosno još jedna mogućnost da skupimo tih nikad dosanjanih Magnificent Six i odletimo kao komandosi ne neki turnir. Nije 2017. još bilo Rogića, Drežnjaka, Marića, ali se moglo; to je ono što nesumnjivo dokazuje i pokazuje ova veljača, i taj istočni grijeh postkonobarske ere bit će teško oprati.

Ove dvije utakmice pokazale su da osim šest imena preko bare (Babo, Šiši, Zubac, plus Hez, Bender i Žižić) i Krune, imamo još dva sigurna imena, a to su Ukić i Drežnjak. To je dakle devet. Ostatak se mora popuniti između Šakića, Perića, Rogića, Šamanića, Marčinkovića, Planinića, eventualno Marića. Imena koja bi se tu još mogla pojaviti su svakako i Perković, Nakić, Filipović, ali sve to mora proći kroz rešeto ovog proljeća. Važan, najvažniji moment tu je formiranje momčadi, dakle - skupine sa idejom igre, a ne gomile pojedinaca, pa bih bio sklon žrtvovanju jednog (pričam samo primjerice) Šamanića, pa čak možda i Žižića ili Bendera, ako ta trojica ne budu u formi, ili ne budu do travnja nešto pokazala tamo preko, ili počnu filozofije sa pripremama za jesen, u korist nekoga tko bi mogao u svojih desetak minuta na parketu dati sasvim jasan i određen doprinos (tu prvenstveno mislim da instituciju tipa Planinić, ili na Šakića i sl.). Pokrivenost na četvorci i petici (pa i okolnost da jedan Babo, Hez mogu uskočiti, barem u preuzimanjima i run and gun opcijama) dala bi nam pravo da točno pola rostera bude sa tih pozicija, a ostatak (ako su za prve tri pozicije sigurni Roko Ukić, Babo, Kruno i Hez) mora biti temeljen na uigranosti akcija i dobroj obrani. Imajući u vidu klase tipa Šarić, Zubac mislim da više ne moramo računati da će nam trebati igrač više na visokim pozicijama radi puno osobnih, kako se nekada davno razmišljalo. Mislim da je Rogić, unatoč svim dječjim bolestima, dokazao da je bolji od terceta Mavra, Katić, Krušlin, ali daleko je još lipanj i u tom su razdoblju i čuda moguća, pod time prvenstveno mislim na slučaj Drežnjak.

Dakle, na račun težine imena i dosadašnjeg djela se u tom spliskom rosteru, prema sadašnjem stanju, smiju pojaviti Babo, Šiši, Zubac, Kruno, Ukić i Drežnjak. Hezonja samo ako stvarno želi i javi se više na taj mobitel; Bender i Žižić da, ali poželjno je da nešto još i pokažu u ovih mjesec-dva. Treba imati u vidu duljinu doigravanja preko bare i turskog prvenstva i kupa; Babo, Zubac, Kruno mogli bi doći iscrpljeni. Svakako je važan i moment da su kvalifikacije prije 1.7. tako da bi npr. Hezonja i Bender mogli imati nejasnu situaciju sa ugovorima, premda mi se čini da bi Dragan sada mogao nešto ušićariti, bar za do ljeta.

Dobro je Mršić rekao da sada slijedi američka turneja, pregovori, razgovori, večere i sanjarenja. Neka, to bi moglo uroditi plodom.

Da se razumijemo, u Splitu, makar igralo i svih sedam iz NBA i Kruno i Roko i Drežnjak, ne treba sjeći glave ako se pogine na terenu i ne ode u Tokio, ali se mora pametno, kao onomad u Torinu, prodavati koža; ići utakmicu po utakmicu pod preteškim teretom domaćinstva; jer Asa će biti paklenski težak protivnik, a izgubiti od njega u prvoj nije tragedija ako se iz toga izvuku pouke, a tamo preko su gadni, gadni Nijemci koji će tražiti deset Ukića i Rogića sa dugim rukama da im čupaju lopte u obrani.

Koliko vidim, Rusi i Nijemci igraju prije naše zadnje utakmice sa Tunisom, tako da sve to treba imati u vidu. Šteta je da nemamo dan odmora između dviju utakmica, ali što je tu je. Mrle, put pod noge i u izviđanje preko bare. A netko od mahača ručnicima morat će biti zadužen pratiti koliko je još vremena na malom semaforu i tko od protivnika nosi koji broj :)))