Rekao bih da se previše povlači ta "misao" kako mi imamo puno dobrih visokih, no realnost je da smo puni talenata na tim pozicijama, a stvarnih produkta koji ispadnu kvalitetni igrači smo izuztno oskudni i svedeni doslovno ako uzmemo poziciju četvorke na Šarića+ par solidnih eurokup igrača. Uzmit si primjer OI 2016 u Riju gdje smo prigovarali kako nemamo playa, no mi smo na bekovskim pozicijama bili tri puta jači sa Ukićem, Bojanom, Hezom, Babićem i Simonom nego što smo imali na visokim sa Šarićem kao jedinim koji se kvalitetom isticao uz još Arapovića, Bilana i Planinića.Hrvatska je u zadnje vrijeme imala hrpu igrača, a bome i talenata na poziciji četvorke, no problem je što uvijek u zadnje vrijeme ostanemo na Šariću kao jedinom pouzdanom koji može igrati kvalitetno na takvim takmičenjima, pa čak i prije smo imali igrač koji su bili dobri u jednom segmentu, ali je bio problem opet sa druge strane najčešće u obrani ili su bili kako sam već rekao previše jednodimenzionalni u napadu.
Ako krenemo redom unatrag 10-ak godina naš ponajbolji igrač 2011 godine je bio Marko Banić, no on tada nije nastupio na Eurobasketu jer ga je kao prekobrojnog otpisao tadašnji izbornik Joke Vranković koji je danas na poziciji tajnika HKS-a. Banić je te sezone igrao sjajno za Bilbao, odveo je klub u finale španjolske lige što je najbolji uspijeh toga kluba u povijesti, godinu prije je bio MVP Eurocup natjecanja. Tada su na poziciji visokih išli Rudež i Markota, a povedeni su još Tomić, Žorić, Andrić i Stanko Barać. Karakteristike Rudeža i Markote više manje svi znamo. Rudež je sjajan šuter, rekao bih da je od svoje karijere napravio maksimum, od sjajnog trećeg mjesta sa Cedom na eurocupu, igrom u Španjolskoj te vrhuncom koji doživljava u NBA ligi. No, izuzev toga šuta je često bio igrač manje na terenu kada govorimo o reprezentaciji, osobito je to bilo vidljivo u obrani. Markota je odigrao jako dobar turnir 2013 godine, osobito je bio važan u kupljnju skokova kao i šutu iz vana. Problem je kao i obično bila obrana gdje smo prelako pucali i to se osobito vidjeli sa Litvcima i Španjolcima, Kleiza nas je tada napunio kao punjenu papriku. Sjajan turnir 2013, ostatak je više manje bilo za zaborav.
Svi smo čekali Šarića i dočekali ga sa već važnom ulogom te 2013 gdje s sjajno uklopio sa već spomnutim dvojcem gore i Repeša ga je kroz turnir sve više koristio. Iduće godine smo imali velika očekivanja od Šarinja i on je zaista odigrao jako dobar turnir. Od tada postaje naš drugi strijelac iza Bojana, drugi najbolji skakač sa približno 7 skokova, no još uvijek zelen nije odigrao najbolje sa Francuzima. Kvalifikacije za OI i sam turnir 2016 godine su više manje iznijeli Šarić, Bojan i Simon, no prva dvojica su definitivno bili glavne figure. Šarić se sam hrvao sa daleko višim igračima, redovito kupio skokove uz pomoć bekove što je Aco sjajno napravio te bio stup obrane. Realno, da Šarić nije igrao, mi nebi vidjeli turnir. Ono što je posebno vidljivo da mi za njega nismo imali zamjenu, odnosno tamo je bio jedino mladi Arapović koji nije odigrao ni minute.Iduće godine opet zamjenu za Šarića nemamo, opet uz Bojana najbolji igrač, no onda je nešto puklo i taj turnir 2017 je još obavijen velom tajne. Zamjena za Šarića je tada još svima veliki potencijal Bender, no nažalost nismo imali neke koristi.
Da sumiramo, mi smo na poziciji četvorke u zadnjih 10-ak godina imali samo jednu klasu, a to je Šarić te su tu još prošli Rudež i Markota sa ajde nekom rolom, a mrvice su skupili Arapović, Bender i Delaš bez značajnijeg učinka.
Ako gledamo talente od 1990 do recimo Prkačina onda ćemo ovako.
1990-M.Delaš MVP u19 sp-a, kupljen od Žalgirisa za milion eura
1991-T.Zubčić član petorke sp u19, Radošević sjajan atleta i defanzivac
1992. B.Barać drugi najbolji strijelac sp u19, generacije koja je srušila SAD
1993.-----(slaba godina)
1994. Šarić, Bundović MVP juniorskog prvenstva srušio euroligaški ZG, sa Šarićem, Hezonjom i Mavrom
1995. Žganec MVP a1 lige sa 19 god, vrhunski potencijal kojeg su zakinule fizikalije, ponajprije visina za nešto više, česti član petorki turnira nižih kategorija.
1996. Arapović, također česti MVP nižih turnira, na svim popisima skauta u ono vrijeme bio ispred Sabonisa. Ozlijede ga zakinule, mogao ostvriti dobru euroligašku karijeru.
1997. Bender( što više reći), Mazalin koji ajde danas igra tu poziciju također od vrhunskog potencijala do a1 igrača
1998. Čolak, Buljević
1999. Bajo, naš daleko najbolji igrač na u16 prvenstvu, ponajbolji igrač turnira sa sjajnim fizikalijama, no limitiran u ostalim segmentima.
2000. Šamanić, MVP i član petorci under turnira
2001. M.Rudan član petorke turnira, naš najboji igrač i strijelac te generacije
2002. R.Prkačin, član petorke i MVP turnira...
Ako izuzmemo generaciju 1995 sa Hezonjom koji je bio najbolji igrač, skoro svaka generacija je imala četvorku kao najboljeg ili najtalentiranijeg igrača svoje generacije. Naravno da je nemoguće da su svi uspiju, bilo je tu svega od ozlijeda, neki su kao već spomenuti Žganec zaostali fizički, neki nažalost nisu imali potrebnu mentalnu snagu ili su tehnički ostali limitirani. Međutim zar je moguće da opet od 10 godina gdje smo imali 10+ talentiranih igrača mi izbacimo tek jednog solidnog NBA igrača, jednog solidnog euroligaškog u Radoševiću koji radi svađe sa bivšim strukturama HKS-a ne nastupa za reprezentaciju.
Mi uopće nemamo košarkašku struku, ovo malo što uspije je rezultat rada roditelja koji su bili profi sportaši i rada osobno tih klinaca na sebi. Nemamo sustav koji će te igrače odgojiti od malih nogu, već često dođu do seniorske košarke sa hrpom limita koje je onda teško ispraviti i sve više zaostaju za drugim igračima ostalih zemalja. Ako nama treba +15 talenata na poziciji četvorke da bi dobili jednog do dva kvalitetna, onda zaista ne vidim kako uopće očekivati razigravača i tko će ga proizvesti... Ono što veseli i što se mora uzeti u obzir kako Prkačin napreduje jako velikom brzinom, uzmite si samo Šarića u to doba kada je krenuo dominirati aba ligom.Evo, recimo Roko zadnjih 7 tekmi u aba ligi ima 16,2 poena, 7,3 skoka, 1,5 asista i valorizaciju od 16,5 te šutira 60% za dva poena i 45% za tri poena...Do kraja aba lige još ima utakmica, a tu je svakako i prvenstvo Hrvatske. On napreduje iz dana u dan te će biti strašno pojačanje za nas i rezervna potpora Šariću.
Što se ostalog tiče, ako dođe netko pouzdan i normalan na čelo saveza prvi potez koji bi trebao biti je dovođenje vanjske struke da potpuno reorganizira rad naših mlađih selekcija od samih temelja i da se postave kvalitetni treninzi vođenja djece od najranijih uzrasta jer mi smo zapeli u 80-im, kako po taktici tako i po stvaranju novih generacija.
[uredio ARIZIN - 13. ožujka 2021. u 02:48]