Markov trg je definitivno prava adresa za ovo kosarke stanje međutim breogan je najzaslužniji za ovo skupa sa rađamo i Stojkom koji su ga ostavili na klupi nakon što su ustanovili da je zakurac

Ali, jedna stvar je jasna. Dok god njegovo Veličanstvo nogomet na međunarodnoj razini drži iole respektabilnu razinu, ostali sportovi (koji su svi redom, da stvar bude paradoksalnija, višstruko trofejniji) se mogu slikati. Pa čak ni to čedo, taj sportski mezimac naše politike, ne može računati baš na sve pogodnosti. Tričarije poput funkcionalne moderne infrastrukture su za pičkice, mi smo mediteranski (nipošto zapadnobalkanski ili južnoslavenski!) nadljudi i što će nama bužujske pizdarie (he he) poput natkrivenih stadiona s funkcionalnim WC-ima ili nedajbože pitkom vodom. Moramo se čeličiti, dijeliti patnju s našim junacima na terenu!

Ljudi moji, imamo mi još putovati do dna. Ali sve manje, i sve se jače osjeti taj smrad. 

Ovo bi možda djelomično kompetentno i nalik košarci izgledalo da ih vodi - šta-ja-znam - naš polutalijan - TrINKČeri (ako mora bit naš). Možda.

No, ni to ne bi bilo dovoljno za neki visoki rezultat. Problem je temeljni, sustavni.

Hrvatska je zaboravila igrat košarku. Mladima uopće nisu ugrađeni osnovni postulati koji su 80ih/ranih 90ih bili za dobro jutro i koji se - ažurirani - dobro uče u drugim zemljama.

Ovdje kolo vodi stara ekipa koja nema pojma o ili jednostavno zanemaruje modernu košarku. Ironično, Aca trica je najbliži tome bio (iako nije to to) pa nas je i odveo najdalje.

Naš najbolji igrač već o-ho-ho; Babo nije produkt naše škole i on je vani nadograđivao svoju igru - godinu za godinom. Ni Zubac koji je rano otišao preko bare. 

Mislim, danas će ti pokrast sve što valja (Dončić otišao u Real sa 15. mada je on genijalac u mnogim stvarima iznimka) i što MOŽDA valja i što ne valja. Plus kod nas; baza se užasno smanjila od vremena kada je opća javnost pljuvala rep. jer su pokupili SAMO BRONCU sa SPa. 

Drugo; ono što ostaje od te baze nije pravilno košarkaški izučeno. Pogledaj Hezonju. To je bilo - vidi dečko SKAČE do plafona, ima prirodno lijep izbačaj, pogađa trice dobro. To je to! Nosi ga! A njega nitko nije naučio da razmišlja kao košarkaš. Igrač okrenut leđima košu, on ga gura bezveze i radi prekršaj - u bonusu. I to je samo minimalni od njegovih omaški. Decision-making je na nuli. 

A te stvari učiš klince kad su mali. Što nije bilo dobro, zašto nije bilo dobro, kako sagledavaš veću sliku na terenu i razne situacije u igri. I sad pazi to je nešto što možeš kroz iskustvo izgradit navike, kroz vježbu zapamtiš. A gdje je tu psihološka priprema onda da ostaneš pribran i hladan u odlučujućim trenucima, kako se gradi momčadska kemija, itd. Pih.

Pitao me nećak - on bi trenirao košarku - koga da prati i uči. Te Curry, te ovaj te onaj. Ja rekoh - gledaj Luku Dončića. I to ne stepback trice i ubačaje sa centra. Gledaj kako vodi loptu, kako postavlja tijelo, gledaj mu noge kad napada izvana i kad igra pod košem, kako se kreće kad igra licem prema košu i leđima košu. Pazi kako mijenja ritam, ubrzava i usporava po potrebi - zavisno o situaciji. Uči finte tijelom i finte loptom. Gledaj s frendom kako igra pick'n'roll. Pick'n'roll je ono mistična izgubljena vještina u HR. A to su sve zlatne osnove. Fundamentals. 

Jedino kad me pitao za obranu - rekao sam mu - volim ga, ali nemoj gledat Luku za to (ne još, barem) 😁 

Svaka pobjeda se gleda, ali mislim da se FIBA -in sustav s više "prozora" pokazuje promašenim iz razloga što je već nekoliko reprezentacija s raznih krajeva svijeta otkazalo sudjelovanje u kvalifikacijama, dok su Rusija i Bjelorusija suspendirane - kaotično je zbog toga što se u nekim skupinama (koje se križaju s onima u kojima se nalaze otkazani) poništavaju utakmice sa zadnjim iz spomenutog razloga. Sad ćemo popratiti i "kaos" u donjem domu europske košarke jer tamo sada debitiramo. Inače Hrvatska je, uz Poljsku te još jednu reprezentaciju, jedna od 3 koja se plasirala na Eurobasket, a koja nije izborila sljedeću fazu kvalifikacije za SP, tako da su nam šanse za plasman OI u Parizu praktički zanemarive, jedino u slučaju čudo-rezultata na Eurobasketu (tipa polufinale) bi si mogli popraviti rejting pa čekati rasplet SP-a. Po meni, najbolje bi bilo klasične kvalifikacijske prozore svesti samo na termin u veljači, ali FIBA ima druge planove, koje nisu mi baš sjele. Iz razloga što su OI vrhunac, a EP bi se trebali vratiti svake druge neparne godine. Veliko košarkaški natjecanje trebalo bi biti po meni svako ljeto, a ne kao ovo sada. Košarka nije nogomet da si može priuštiti rjeđa prvenstva, a ima puno ujednačenim timova.