Na stranu Puljić, ali Rogić u Mađarskoj. Nije to igrač za top nivo, ali kad sagledamo zadnje 2 godine reprezentacije, to je naš drugi play iza Ukića, a radi transfer u mrtvu Mađarsku. 

Svjestan sam ograničenja naših igrača i da na košarkaškoj mapi Europe više ništa ne značimo, ali bolno je gledati koliko smo jadni u stvaranju igrača. Jedini koje ne zajebemo su ekstra talenti koji na račun toga isplivaju do NBA ili Eurolige, ali makni njih 10 sa strane i nemamo za Eurocup petorku. Koliko naših igrača sa širek popisa reprezentacije igra po Mađarskoj ili Poljskoj da ne govorim. Čak je i Mavra nakon sezone karijere najbolju ponudu imao iz Mađarske...

I sad kao da to nije dovoljno jadno i žalosno sve skupa, na to se nakači vrhunski izbornik koji neće pozvat jedan od rijetkih dueta koji nekog kurca znači u Europi - Buvu i Zupčića. 

U prijevodu, jadna nam majka u kvalifikacijama. Bilan, Krušlin, Babić su bez kluba, Ukić tek kreće u sezonu, a prvi prozor nam vrlo brzo stiže i nosi dvije jako teške utakmice i ni u jednoj od njih nećemo biti makar papirnati favoriti. A ako krenemo s 0-2, teško će se izvadit bilo tko, a kamoli mentalno devastirana reprezentacija, što Hrvatska nepobitno jest. 

Nadajmo se čudu kao u kvalama za Eurobasket, kada je Mrle, ako ništa drugo, brutalno stegnuo obranu i na krilima toga riješio sve brige već nakon četiri kola. Ali tada su mu svi nositelji igrali važne uloge u klubovima, sad je to dosta klimavo.