Plus uvijek je netko ozlijeđen.

Tu i je problem koji radimo, a ti ideš u istom smjeru. Ne možemo samo reći ovih 7 ili 8 su najbolji i oni ulaze neovisno od pozicija i potreba. Trebaju biti najoptimalniji u team-u i ugirani i balans po pozicijama, a neće sama njihova pojava pobijediti. Uz još rotiranje 50 igrača...

Šta mi to znači na kraju? Vrlo jednostavno: klupa Finske 27 poena, klupa Hrvatske 14 poena.

I još jedna o "modernoj" taktici. Zabili smo 29 šuteva, a Finci 28. Naravno, Finci su zabili 8 trica više na 20 pokušaja više za 3.

Dečki nama riba smrdi od glave, a to je po hijerarhiji:

1.Savez

2. Izbornik

3. Klubovi

4. Treneri

Gledao trening juniorki, "uigrava" se akcija za "2-ku" sa krila, a 2-ka stalno prima loptu jednom nogom u autu... i prođe trening a nikog da joj ukaže na to?

Kakvi kreteni vode ovaj savez, a bogami i sve klubove. Kakvo finale prvenstva (svaka utakmica na 50 poena radi neznanja, a ne kvalitete) takva i reprezentacija.

Sad barem znamo da reprezentacija Hercegovine ne može niti kvalifikacije proći

Falia si i sefa i stanicu al Neda mi se vise opet objasnjavati

'Nisam za Mamića, ali' fore zadržite za sebe, ovdje nisu dobrodošle

Savez je kriv zbog ovog rezultata isključivo što je stavio Mulu za izbornika.

To što Zadar i Cibona u finalu jedva uhvate 50 poena nema veze sa savezom. Niti vode sportsku politiku klubova niti biraju trenere.

Savez eventualno može za trenere održavati dodatno školovanje (kampovi, slanje u jače klubove...) i za talentirane igrače stipendirati i slati na kampove, ali ako u klubovima imaš mafiju koju mladi ne zanimaju i guraju igrače od kojih oni imaju korist ili mogu brže do rezultata sve to neće doći do izražaja.

Kad se sjetim kako su klubovi funkcionirali prije 2, 3 ili više desetljeća naspram ovo danas... Što reći? Prije smo imali ljude na čelnim pozicijama koji su uistinu živjeli košarku. Jedan Mirko Novosel. Na stranu to što mu se stavljaju na teret nečasne radnje (mada je i to sve vrlo vjerojatno inscenirano od strane onih koji ga nisu mogli smisliti poput jednog Šajbera i sličnih), on je bio Netko i nešto, alfa i omega Cibone, a i hrvatske košarke u to vrijeme. Zadar, Šibenik, Split sredine su koje su živjele košarku, ali imali i ljude koji su 'znali znanje'. Zagreb je imao jednog Boška Pepsija Božića (spomenutog ovdje koju stranicu ranije) koji je bio primjer vođenja kluba u tom razdoblju. Jedan Repeša i A. Petrović imali su od koga učiti. Jedan Dražen, a i generacija 1992-1996 imala je uzor u K. Ćosiću. Tada nam akademije nisu trebale, jer imali smo sustav u mnogo pogleda napredniji od ostatka svijeta. Mana tog sustava jest bila ta što su se u njemu kasnije pronalazili mediokriteti, a košarka je polako klizila k dolje. Od sredine 90-tih u trendu kod nas je negativna selekcija. I politika koja je debelo poništila sve dobro. S ABA-om se stanje dodatno pogoršalo. Nažalost i klubovi poput Zadra, Cibone ili Splita koji su nekoć bile perjanice, uskoro su se počeli pokazivati, a svakom sljedećem prilikom i dokazivati kao grobari hrvatske košarke (čak i športa jer što reći o 'rupi bez dna'). E da su samo spomenuti klubovi bili ti. Uskoro se taj virus proširio na ostale, krize su se produbile i imamo sad ono što imamo, tj. Nemamo.