Naturalizirani play nije rješenje problema nagomilanih u hrvatskoj košarci. Od stranca možda možemo očekivati samo nekakav instant rezultat reprezentacije, ali samo možda. Ja sam i oko toga vrlo skeptičan, s obzirom da sam mišljenja da nam treba puno više od jednog organizatora da igra reprezentacije počne ličiti na nešto što se zove košarka, jer ovo što mi prezentiramo već godinama košarka nije. U tom smislu, mišljenja sam da bi nam bilo puno korisnije dovesti stranca na klupu reprezentacije jer je kompletna hrvatska košarkaška struka, izuzevši nekolicinu njih koji rade vani i kojima ne pada na pamet dolaziti u domaći mulj, 30 godina zaostala od modernih košarkaških trendova. Ono što smo mi radi prije par desetljeća ostatku Europe sad treba nama – treba nas učiti košarku.
Za početak bi se trebalo riješiti glavatih HDZ-ovaca iz Saveza, ali za to su čini mi se šanse jednake dobitku na lotu. Ti žohari su neuništivi. Računati da će sami imati dovoljno morala i obzira otići jest kao računati da ćeš sutra skinuti Eurojackpot. Tek kad na čelna mjesta u Savezu i po domaćim klubovima dođu kompetentni (poslovni) ljudi možemo razmišljati i o pomacima na drugim razinama. Tada bi bilo nemoguće da reprezentaciju vode tvoji osobni prijatelji, iste stranačke iskaznice, potpuno lišeni sposobnosti selekcije, uspostavljanja mehanizama u igri, prilagodbe… Novac je bitna stavka i sposobnost privlačenja investicija. Vrhunski menadžer na čelu Saveza donosi novac, alocira sredstva u klubove, posebice u rad omladinskih pogona. To je nekakva osnova od koje treba krenuti. Ali bojim se da su politički poltroni toliko duboko u šupku ovog sporta da ne postoji laksativ koji će ih istjerati u školjku.
Tek nakon potpune čistke ovih glavonja, neradnika i beskičmenjaka možemo raspravljati o košarci i reprezentaciji. Recimo, neki dan sam napisao da mi izgleda da je kemija u ekipi dobra i da igrači vjeruju Muli. Možeš mislit, niti oni vjeruju njemu, niti on vjeruje njima, niti si oni vjeruju međusobno. Ne treba nama stranac jer je naša cijela reprezentacija skupina stranaca. Jednostavno, ako nešto ne ide prvi put, pa drugi put, pa treći put, pa tako unedogled – onda ne valja. Grunfovski zaključak.
Provjetravanje kancelarija od političkog smrada, ulaganje u struku i omladinske pogone, vrhunski selektor na klupi reprezentacije, jednaka pravila igre za sve koji u reprezentaciju dolaze, definiranje ciljeva i uspostavljanje sustava odgovornosti. Tek tada je za očekivati pozitivne pomake, sve ostalo je valjanje u blatu.