Asa je napisao/la:
Dajte prijedloge kako da vežemo te momke da ne odlaze prerano vani. Prije 20-30 godina postojalo je pravilo da ne možeš napustiti zemlju ukoliko nemaš 26 godina i nisi odigrao 100 nastupa za reprezentaciju. U međuvremenu dobijamo instituciju menadžera koja uz nestrpljivost roditelja dovodi do preranog odlaska igrača. Evo prošle godine , trinaestogodišnji Tišma je iz Dubrave prešao u Real Madrid. Dubrava je dobila garnituru dresova, par desetaka tisuću kuna i tu je Dubrava bila nemoćna. Real u godištu uzme 10 takvih klinaca. Jedan prođe, ostali ne i onda počinje drama. Da se vratim na Žižu. Mi njega možemo zadržati kroz ugovor još godinu dana. Da li bi bio zadavoljan ostati tu kada se oko njega vrte ogromni novci? Kakav bi mu bio igrački učinak? A slijedeće godine ima fiksni buy out 250.000 E, a ove godine klub može dobiti minimalno tri puta više. Dajte rješenje, budite sigurni da ću ga izanalizirati!
Vidi cijeli citat
Pisao sam o tome na temi Cibone, pa da ponovim. Najveći problem je to stvaranje zvijezda od 15ogodišnjaka. Odnosno podređivanje cijele generacije jednom, dvojici, supertalenata (po nečijoj prognozi). Epilog bude, odlazak tih igrača sa 17-18 godina, a ostali se ostave košarke, jer nisu dobili pravu priliku, a ni pravu košarkašku nobrazbu. Jedini zadatak im je bio dodavanje lopti ovim zvjezdicama.
Znam da nije lako, pogotov sa sadašnjom strukom, ali treba težiti stvaranju ekipe, gdje će oni najistureniji ponovo otići, ali će nešto valjda i ostati. Kvragu, valjda će se i ta Europa zasititi i neće imati mjesta za uzeti nam baš sve.
Uglavnom, nama fali veći broj igrača, tzv srednje klase, kao Rozić, Krušlin, Jagodić, Marčinković, Ramljak, Mavra....
I jedan veliki problem je (ne) popularnost današnje košarke u odnosu na neke druge sportove. Na primjer gledam neke rukometaše (Šebetić, Ivić, Obranović, Stepančić) i mislim si kako bi nekada svi oni igrali košarku, a ne rukomet.
Oh dear look what they've done to the blues, blues, blues.
