Da me se ne bi shvatilo kao nekog mrzitelja lika i djela Tonija Kukoča košarkaša, jer to nisam. Međutim, nisam jedini kojemu je Tonijev angažman u hrvatskoj košarci nakon završetka igračke karijere ostao nedorečen. Uvijek ima onih koji su tu pro et contra, ali pogledam Balića i Metličića koji su iz istog grada (koji je vrlo specifičan u priznavanju ali i rušenju svojih ikona), koji su nakon završetka igračke karijere otvorili rukometnu akademiju. Nemam informacija posluje li ista koš uvijek i sa kakvim rezultatima, ali sama ideja nekog vida zahvalnosti prema sredini iz koje si potekao je pohvalna.
Kuki je na pripremama za SP 2010. i EP 2011. na poziv prijatelja Joke proveo nekih 5 dana, pokazao par akcija, tranziciju, davao konkretne savjete igračima (npr. Anti Tomiću) i sigurno bi imao što reći u hrvatskoj košarci. Tada nije mogao biti na klupi jer su mu djeca studirala (i neki drugi vid obveze). Potom je bio izbornik golf reprezentacije, sada je savjetnik u Nullsima. Vladajuća struktura grijeha u savezu barem prividno je skinuta s vlasti i tu su sada neki drugi likovi (pa i Joke i još neki drugi suvremenici iz igračkih dana). Nije se moglo čuti da je, osim nominalnog uključenja u sastav stručnog savjeta ( kod izjašnjavanja o Perasoviću je pokazao da nije u toku, a čini se da mu sada i nije nekakav prioritet) nešto konkretno doprinio. A vjerujem da bi mogao, pa je i Božo hvalio njegovo shvaćanje događanja na terenu. Možda je (bi?) mogao biti novovjeki Krešo Ćosić po pitanju struke u hrvata, jer ima i znanja i naslove, samo je pitanje ima li želje. A želje imaju i guraju se neki koji mu nisu do koljena.
Ne dajem sud, samo mi je žao što Toni nije olabavio svoj odmak i pokušao nešto i ovdje raditi.