Kako sam obečao evo zaključaka:
Vrlo malo sam stigao analizirati zbog nedostatka vremena i podataka. Post o pročitanoj knjizi sam pustio po onom poznatom principu pokojnog Kljuna „ nemam pojma što će papak napraviti, ali neka misli da znam“.
Ipak sam uočio nekoliko stvari posebno za Raduljicu. On i Jokić gotovo nikada ne napadaju iz driblinga, tako da se toga ne treba bojati. Raduljica ako i krene u dribling kreće u meso i ako se ostane miran i ne brani rukama jako često radi faul u napadu.
Raduljica ima vrlo često problema sa šutom s poludistance, na ovom turniru samo je Australcima zabio dva šuta, sve ostalo je promašio.
Moj je savjet bio da se riskira s njegovim šutom na početku, ako pogodi prve dvije treba mu prići, ako pak promaši gotov je, pogotovo iz razloga što 90% koševa iz igre postiže ispod samog obruča u polukrugu. Treba ga pokušati što više udaljiti i pustiti mu šut s poludistance.
Druga stvar je njegov način iznuđivanja faula, mislim da je najviše od svih bio na liniji slobodnjaka, a pogađa ih s 80%.
Fintama i pivotiranjem traži kontakt s ciljem iznuđivanja faula, na to velika većina igrača reagira i svira im se faul pogotovo ako se reagira rukama. Ukazao sam na način branjenja Aarona Baynesa u njihovoj utakmici sredinom 4. četvrtine, kada je izašao Bogut upravo zbog problema s faulima zbog lošeg branjenja Raduljice. Baynes je mirno stajao s raširenim rukama, Raduljica je dva puta fulao, napravio jedan faul u napadu i nakon toga samo vraćao lopte.