Svašta mi se tu nakotilo u glavi dok sam preksinoć u 5 ujutro kuhao kavu i razmišljao zašto smo ovo morali ispušiti.
Svašta se i tu na forumu napisalo, u svemu ima više ili manje istine, ali mislim da nam je svima jasno da je jednostavno presudila kratka rotacija. Jebiga, tako je to u svemu u životu. Možeš u autu imati motor kakav hoćeš, ali ako ne rade brisači ne možeš voziti po kiši i blatu. Ne možeš ni bez rezervne gume, pa taman bio i uski profil, samo dok se ne pokrpa ona glavna. Falili su osmi, deveti i deseti u rotaciji, oni mali kotačići u mehanizmu koji odrađuju te male i kratke role, ako ništa drugo da se rasterete udarne igle kada zapne ili kada jednostavno trebaju otpuhati. Falilo je i malo pameti, koncentracije, pa ako hoćete i te kurčeve sreće u prelomnim trenucima, a nije da je nismo vukli za jaja.
Ali ajde sad - sve je to meni jasno - i promašeni šutevi i neiskontrolirani skok, i crna rupa u 3/4, ali jedna stvar je po meni neoprostiva: ne možeš i ne smiješ i ne bi smio ni pomisliti na -1, i to dok si stigao -14 u zadnjoj četvrtini kao nominalni autsajder, dok je protivnik u knock-downu na konopcima - u bonusu i s vodom u ušima - pucati onakve nerezonske trice. Neovisno o tome što si ih takvim šutevima stigao.
Pa daj čovječe - odigraj cijeli napad - spusti loptu dolje, isprovociraj faul, izgradi poziciju za otvoreni šut. Bilo što. Samo nemoj pucati tricu u petoj sekundi napada s deset metara preko ruke.
To je bila jedna od dvije katastrofalne reakcije klupe - ne znam postoji li školskiji primjer za uzeti time-out od takvog trenutka. Pa to je jebemu mater uloga trenera: da prepozna, vidi i ukaže na ono što igrači vruće glave možda ne vide. Druga kardinalna greška je držanje Ukića na klupi toliko dugo zbog tri penala. Dokle god je ta odluka u početku bila opravdana, kad se vidjelo da kola idu onako nizbrdo Ukić je morao igrati taman s pola noge dobio još dvije osobne u idućem napadu.
Naravno da bi, nakon što nas je na Eurobasketu Češka onako iskasapila, svi potpisali - ne QF - već i sam plasman na OI, ali jebiga nakon Torina i onakve skupine svima su nam porasli apetiti. Što je i normalno. Tako da imamo razloga biti i jako zadovoljni i malo nezadovoljni. Šteta, jer je falilo eto toliko malo, što god tome bio razlog. Sad nećemo cmizdrit za prolivenim mlijekom - polizati rane i idemo dalje. Ako na ništa drugo, na to smo navikli.
Uglavnom, veliko hvala ekipi i Asi što sam se opet dizao u tri ujutro gledati košarku i donirati svoje živce.
I opet ću.
[uredio Luda Krava - 20. kolovoza 2016. u 00:06]