Nagy je napisao/la:
Što na kraju reći, kako ocjeniti misiju Rio, kako opisati pomiješane osjećaje, a istovremeno ne ispasti patetičan.
Krenimo od početka. Ovog ljeta, po svim očekivanjima nakon zadnjeg europskog prvenstva, najzanimljiviji događaj je trebao biti NBA draft i ljetna liga.
Došla je pozivnica za sudjelovanje na kvalifikacijskom turniru unatoč lošem plasmanu kojim ta pozivnica nije zaslužena. Tek nakon primitka pozivnice se krenulo u traženje izbornika. Mjesto izbornika ponuđeno je nekolicini trenera, međutim svi su se, na ovaj ili onaj način zahvalili, a u stvari nisu vjerovali da se s reprezentacijom može nešto napraviti. Pomalo je nastala i panika oko mjesta izbornika, pripreme trebaju početi a nema izbornika niti se zna koji igrački kadar bi trebao ići na pripreme.
Mjesto koje nitko nije želio u posljednji tren je preuzeo Aco Petrović. Uslijedili su pozivi igračima za pripreme. Puno igrača se zahvalilo na pozivu zbor različitih stvari, opravdanih ili neopravdanih. Neki su bili više ili manje ozlijeđeni, neki su bili preumorni, neki su sklapali ugovore života i gradili karijeru, međutim iza svega toga prava istina je da im nije dovoljno stalo i nisu vjerovali, bar većina.
Na pripreme su na kraju pozvani gotovo svi koji su koji su u tom trenutku bili na raspolaganju, s par iznimaka koji budimo iskreni na kraju ne bi unaprijedili igru. Kroz te pripreme bilo je izborniku a i svima nama jasno da ćemo imati vrlo kratku rotaciju. Pripreme su odrađene daleko od očiju javnosti, osim nas nekolicine zaljubljenika, i reprezentacija je otpraćena u Torino bez očekivanja.
Torinski turnir je pokazao jednu novu reprezentaciju, jedan drugačiji pristup kako igrača na terenu tako i izbornika prema igračima. Unatoč vrlo jakim protivnicima, na iznenađenje svih, izborene su olimpijske igre. Na pecanje su poslani Grci i Talijani.
Nakon turnira razmišljalo se o promjenama u rosteru. Aco i igrači su odlučili da se ništa ne treba mijenjati. Danas iz ovoga kuta izgleda kako je to bila loša odluka. Međutim osobno smatram kako je odluka ispravna unatoč činjenici da nas je možda koštala prolaska dalje. Ispravna je iz razloga izgradnje kulta reprezentacije jer se takvom odlukom poručuje svima da se mjesto u 12 mora izboriti na pripremama i da se poštuje trud na istima. Nije dovoljno biti zvijezda ili se smatrati istom te zahtijevati mjesto u 12 prije početka priprema. U krajnjem slučaju etički je prema tim dečkima iako nisu imali direktan utjecaj u samim utakmicama, imali su svoju ulogu na treninzima i omogućili nositeljima da se bolje pripreme.
Prvi dio olimpijskog turnira je prošao iznad svih očekivanja. Pobjede protiv Španjolske, Brazila, Litve i osvajanje prvog mjesta u grupi je uspjeh kojemu treba odati priznanje, unatoč dva poraza koja nas na kraju nisu koštala u rezultatskom smislu.
Četvrtfinalna utakmica na prvi pogled izgleda isto kao i prethodnih godina, prolazak skupine i potop u prvoj eliminacijskoj utakmici, donekle je to i točno, jer se utakmica mogla dobiti neovisno što smo igrali protiv kvalitetnije reprezentacije, koja je konstantno u zoni medalja zadnjih godina. Ranije u grupi smo dobili Španjolsku koja je u vrhu još i duže.
Unatoč žalu koji ostaje nakon te utakmice moramo priznati da je misija Rio bila uspješna, jer je nadmašila sva očekivanja unatoč svim problemima na startu i okolnostima pod kojima je Aco preuzeo reprezentaciju. Stvorena je jezgra reprezentacije kojoj nositelji (osim Bojana) nisu ni blizu svojem zenitu. Određene su točne uloge igračima koji su bili u rotaciji.
Sada savez treba biti pametan i dati povjerenje nekome na duže staze, koji će tu jezgru samo nadograđivati, a ne da se opet dovedemo u situaciju da izbornika biramo mjesec dana pred natjecanje, što se ponavlja već duži niz godina. Nekoliko mladih igrača treba odmah uvesti u reprezentaciju te s njima proširiti rotaciju. Novi izbornik mora biti spreman uvesti te igrače na postojeću jezgru bez drastičnih, korjenitih promjena u sistemu i hijerarhiji jer ne možemo svaki put počinjati od početka i nikada ne završiti posao. Naravno savez a posebno mi navijači ne smijemo biti nestrpljivi i očekivati rezultate odmah. Moramo svi zajedno biti spremni na poneki lošiji rezultat.
Nadam se da ovo nije još jedan bljesak koji će nestati već sljedeće ljeto, već da je ovo početak jedne nove reprezentacije koja će se samo nadograđivati na ovo što smo dobili kroz akciju Rio.
Kao i sve predhodne, odlična analiza. Ovom prilikom se zahvaljujem svim našim igračima i stručnom stožeru, jer su mi vratili vjeru u Hrvatsku košarku. Poseban naklon našem kapetanu Roku, rijetko koji naš igrač je u prošlosti tako popljuvan kao on, a ipak se je uvijek odazvao reprezentaciji i na tomu mu stvarno kapa dolje. Zahvaljujem se i vama na ovom forumu, koji je uistinu drugačiji od ostalih tema, jer tu ima zaista velikih zaljubljenika i znalaca košarke (a malo vrijeđanja i pljuvanja), nadam se, da ćete tako nastaviti, forumaši, a posebno naša reprezentacija.