U METU: Bijesom protiv nemoći

Ko gubi, ima pravo da se ljuti. A košarkaši Bosne ASA BHT ne samo da su se naljutili, nego su, suočeni sa sopstvenom nemoći u derbiju "Lige osam" protiv Igokee Partizana, pretjerali u iskazivanju bijesa i umjesto da krivca za poraz traže u sopstvenim redovima, napali su publiku u Aleksandrovcu.

Iz redova "studenata" poručiše da: "Jednostavno nisu mogli pobijediti, bez obzira na igru i ono što su pokazali na terenu". Pa naravno da nisu, jer su ih puleni Zorana Sretenovića nadigrali pod obručima, porazili ih i preuzeli zlata vrijednu lidersku poziciju. A kako nisu sposobni da sportski podnesu poraz, zaratili su sa navijačima.

Nisu li time Sarajlije alibi za neuspjeh, drugi uzastopni, potražile na tribinama Sportskog centra "Nenad Baštinac"?

Jer, kako objasniti činjenicu da im ta ista publika nije smetala tokom većeg dijela meča u kojem su vodili. Ali zato jeste nakon polaganja Miljana Bocke kojim je odlučen pobjednik.

Rekoše oni kako su: "klupa i igrači u bordo dresovima izlili sav bijes koji se tokom susreta nakupljao". Iako je svaki komentar na ovo suvišan, moramo se zapitati kakvi su to sportisti koji na svako dobacivanje sa tribina žele da se fizički obračunavaju? Otkud tolike frustracije?

Pa zar su očekivali da će ih "Igosi" tapšati po ramenu?

Jesu li možda navikli da na gostujućim parketima publika navija za njih?

Naravno da nisu.

U cijelom svijetu, pa i kod nas, svaki navijač ima pravo da kupi kartu, dođe na sportska borilišta, podržava svoje ljubimce, raduje se s njima u pobjedama i tuguje u porazima. A na protivničkim igračima je da rade ono za šta su plaćeni - igraju! Ako su bili uvrijeđeni ili je njihova sigurnost dovedena u pitanje, trebalo je da se obrate sudijama i delegatu. Epilog bi bio isti, tribina bi bila ispražnjena i meč bi normalno bio nastavljen.

Međutim, oni su odlučili da sami istjeruju pravdu.

I to kako!?

Tragična je bila scena kada je glavni adut Bosne Lens Vilijams loptom gađao tribinu na kojoj je bilo djece mlađe od 12 godina. Da li je on uopšte razmišljao glavom kada je to uradio? Da li je to potez košarkaša koji treba da bude uzor našoj djeci?

Nije!

A taj isti Vilijams dobro je poznat ljubiteljima košarke kao igrač sklon provokacijama. Tako je bilo i u prvom okršaju istih rivala, kada je poslije svakog koša plesao po parketu. Sličan repertoar Vilijams je imao i u "Boriku" protiv Borac Nektara, samo što je tada gestikulisao publici i provocirao je. Nažalost, ovog puta, njegovo, ali i ponašanje ostalih igrača sarajevskog tima, prevršilo je svaku mjeru.

Svima je jasno šta se krije u pozadini. Bosna je nakon osam vezanih trijumfa, poslije kojih je sve bilo med i mlijeko, dva puta poražena, vjerovatno izgubila "pol-poziciju" pred plej-of i njeni čelnici su brže bolje zapomagali da je prvenstvo na granici regularnosti, što im nije prvi put.

Ali zašto? Jer su Bosnini košarkaši igru pod obručima zamijenili boksom? Nekadašnji evropski šampioni su, očigledno, zaboravili da se pobjeđuje na parketu, a ne na tribinama ili iza kulisa. Što prije to shvate, bolje za njih.

Tako "studenti" padoše na važnom ispitu u Aleksandrovcu, bacivši sjenu na sva dobra djela koja su njihovi slavni prethodnici godinama činili.