Očekivao sam malo aktivniju temu, ipak se radi o derbiju dva najgledanija hrvatska kluba. Koliko god to bilo i ironično. Jako malo gledatelja, možda četvrtina dvorane, svakako premalo za polufinale PH u kojem sudjeluje i aktualni prvak ABA lige i ponajveći hrvatski talent u tko-zna-koliko godina.
Cibona objektivno dosta loša, makar s obzirom na sliku koju većina ima u glavi, a to je momčadi koja je konkurent za naslov i jače lige, koju je na kraju i osvojila. Zadar solidno pripremljen, ništa posebno, no dovoljno da poremeti današnju Cibonu. Ali najbolji igrači na utakmici nisu bili ni Blassinngame ni Planinić ni Šarić, svakako ne netko iz redova Zadra. Daleko najbolji igrači su bili Trio u sivom.
I nije bitan ni nesrazmjer slobodnih, ni nesuđeni faulovi na kraju kada se puštala prednost kako bi Cibona zabila, ni nesuđeni fauli u skoku. Zapravo ništa pojedinačno. Tj. najvrijednije odluke su bile čiste, ali skoro svaka mala je išla na stranu Cibone. Faul na igračima Zadra je faul na prvom koraku, faul na igračina Cibone - akcija se ne prekida na prvom koraku. Šarić i Planinić razgrču igrače, nikom ništa.
I zato svaka čast treneru Zadra na istini na pressici. Bez drame, bez laži, bez subjektivnosti.
Mi možda i nismo bolja momad od Cibone za 20 razlike, zapravo ja kao trener i priznajem da nismo bolji 20. A mi u Zagrebu moramo bii bolji 20 razlike. No, možda smo bolji za 5-10, ali to u ovakvim uvjetima ne možemo pokazati. - nije citat, ali je supus izjave Vidakovića.
Neće ona ništa promijeniti, osim što će mu izbiti pokojeg Starčevića iz novčanika, ali istinu treba kazati. Rajko za to, svaka čast.
Nagradno pitanje za sve koju su gledali utakmicu glasi: U kojoj je minuti Šarić sam peti puta podigao ruku ne bi li priznao osobnu pogrešku?
Una coppa di buon vin fa coraggio fa morbin.