Evo izvještaja sa odlične utakmice u Trnskom. Doista ne žalim što sam nedjeljno podne odlučio skoknuti do tamo.

Što se tiče općeg dojma, u prvi mah me neugodno iznenadila slaba posjeta, dvorana je bila poluprazna. No, navijačka skupina "žuti mravi", njih oko 40 po mojoj gruboj procjeni, vrlo su koordinirani, dobro navijanje, prave buku sa bubnjanjem dovoljnu da se ne čuje škripa tenisica. S druge strane 8 (baš sam brojao) 20-godišnjaka iz Rijeke na drugom kraju dvorane im je dobrim dijelom utakmice pariralo svojim navijanjem, a bilo je i (vrlo pristojnog u osnovi) navijačkog nadmetanja, što odavno nisam čuo na košarkaškim utakmicama kod nas. Na trenutak sam pomislio da sam se vratio u neka prošla vremena. Ne znam, koji je razlog tome, ali pred sam kraj utakmice su redari "deložirali" riječke navijače u sam kut dvorane, uz onu "štengu", tako da im je trebalo par minuta da dođu sebi i nastave sa navijanjem.

Utakmica je otišla u produžetke i na kraju je Zagreb to riješio u svoju korist prije svega većoj individualnoj kvaliteti. Haliloviću, Šarliji, na trenutke Cincu je s druge strane mogao parirati samo Špralja, koji je u nekoliko navrata tricama šokirao domaćine.

Počelo je izjednačeno, nakon čega se Zagreb počeo odvajati sve do +15, jer riječani nisu mogli doslovno ništa pogoditi izvan reketa. Mance je Marinellija uveo tek u 8-oj minuti i sa Veljačićem u paru, nije imao dovoljno lopti i bacao je cigle izvana. Očito mu je trebalo dosta vremena da ulovi "radnu temperaturu", jer što je više utakmica odmicala, to je bio sve bolji. Tek kada je Veljačić izašao i kada je Marinelli dobio ovlasti dirigenta počeo je dizati svoju igru (zbog toga sam malo skeptičan oko njegovog povrata u Olimpiju, jer sumnjam da će takve ovlasti dobiti tamo i opet će se pretvoriti u beka šutera).

Oba trenera su dosta rotirali, Jusup više, čak je Božića u prvoj minuti povukao na klupu (nisam vidio razlog).

Dojma sam da se ove godine ipak igra kvalitetija košarka u ligi za prvaka. Jest da su Cibona i Zadar zbog "neimaštine" kvalitetom slabiji i nisu više tako nedostižni ponajboljim A1 momčadima, ali ovo danas je bil gotovo na ABA razini. Intenzitet obrane, tranzicija, fino za gledanje i sa taktičkog stajališta. Kako se Marinelli pomalo razigravao, igra riječana se dizala i u drugom poluvremenu to više nije bila igra mačke i miša. Nekoliko puta su se izmjenjivali u vodstvu, tako da su produžeci bili najpravedniji.

Riječani su se vjerojatno ispuhali protiv Zadra i trebalo im je malo više da počnu igrati ozbiljnije. Kada su počeli zabijati izvana utakmica je praktički otišla u egal.

Paolo je pred kraj utakmice nekoliko puta iz izolacije driblao kroz obranu Zagreba kao da su na drugoj strani čunjevi a ne igrači. Baš je bio dobar. Kad bi se našao netko da uloži, da zadrže njega u Rijeci i da dodaju još jednog visokog uz Špralju, vrlo fina ekipa.

Božić, kao drugi eksponirani mladac danas na parketu, u početku je djelovao pomalo "daleko", uvijek pognute glave. Očito radi na tijelu, ali kao da je izgubio dio sigurnosti u kontroli lopte i na šutu. Nije ga išlo, ali trudio se u obrani i imao je par ukradenih i presječenih lopti iz čega su sjevale kontre. Izmjenjivao se na Marinelliju, Štembergeru, Mariću. Osim toga, djeluje kao da je pod ručnom kočnicom i koliko je promašio, iskupio se u zadnjoj minuti kada je na -2 potegnuo ulaz iz kuta i kraj dva igrača Kvarnera ubacio vrlo teška dva poena, gdje je pokazao veliko samopouzdanje. Prije toga promašivao otvorene trice, ali ubacio jednu iz istog kuta preko ruku.

O starijima poput Vladovića, Halilovića, Pavla, Marića, Špralje neću posebno pričati, jer o njima se sve zna.