U Božićevom slučaju, prije Zadra, postojala je polemika o tome može li dosegnuti razinu Dominica Gilberta. Naravno, u Zadru se uvijek kritiziraju igrači kada igračke izvedbe ili klupske sezone ne ostvare očekivanja u određenom trenutku. Upravo je zato u Zadru jako teško igrati, puno teže nego u Ciboni, Splitu ili nekom trećem hrvatskom klubu. Nekada te kritike znaju biti i neugodne. Međutim, što se Božića tiče, degutantna etiketiranja i konstantna omalovažavanja dolazila su s drugih adresa, čak i u razdoblju koje je neposredno prethodilo utakmici protiv BiH. Klasični Hdz-ovi pokušaji izjednačavanja uključenih aktera kod mene ne prolaze. Kada se netko napije poput srednjoškolca na proslavi krizme i usput pobere batine od lokalnih klošara, tada je to, barem ovdje na forumu, simpatično. S druge strane, Božić se naziva degenerikom s fetišom na vlastiti ten jer, prema zaključku dežurnih košarkaških sveznadara, ima ružan šut. Očito su ti sveznadari svi od reda tako lijepo estetski šutirali da bi se posramili i litvanski šuteri iz osamdesetih godina. Prvenstveni problem kod Božića je bio dres koji je nosio. Košarkaški mainstream prihvaća Zadar samo kada je jadan i irelevantan, u svakom drugom slučaju u Zadru vide prijetnju koju treba diskreditirati.