Znaci hks odustaje od nekog sustava razvoja i ide u ovakve poluprivatne aranzmane ne bi li ispa neki luka doncic i spasija hr kosarku. I to je ok? Pusti Luku, sutra ce biti neki Sime, mislis li da je to ok put?

I Roko Prkacin i Luka Ukic su potpuno zasluzili svoje minute u madjim selekcijama svojom kvalitetom.

Roko Ukic je jedan od najrealnijih roditelja iako mu je sin vjerojato jedini pravi top talent koji imamo od Zupca koji je 97., do njega koji je 2010. godiste. A unatoc svim kritikama meni je Roko ostavio odlican dojam. Ja sam uvjeren da je bilo koji drugi trener vodio ovu ekipu jednom Zdravku Pericu dao 3 minute po susretu. A radi se o jako podcijenjenom prospektu iz malog kluba

To nije slučaj npr. Klarice, za kojeg mi je srce puno ka kuća kad vidim kako napreduje pod Jupom, jer to je potpuno drugačiji profil igrača.

U "slavnoj" povijesti košarke na ovim prostorima, uvijek je "netko" primjetio ekstra talentiranog dječaka/mladića i gurao ga, bez obzira radilo se o Slavniću, Ćosiću (kao trenerima), Đuroviću, Maljkoviću, Jusupu (mislim prvenstveno na mandat do 2003).

Mi kao nacija nismo naviknuti na sustavan rad, "čista" pravila igre, ali se znalo prepoznati talentirano dijete i "bacati u vatru". Neki su tu vatru prezivjeli, neki ne. Bilo je i onih koji "nisu prepoznati" ili nisu "gurani". I to je loša strana zog načina rada.

Da bi u sportske saveze uveli to što zagovaraš (s čime se slažem 100%) morali bi prvo izgraditi takve odnose u društvu, a to, barem sa postojećom klikom na vlasti baš i nije realno.

Ostaje biti praktičan i realan u postojećim odnosima snaga - gurati talentiranu djecu (nije to samo Ukić) ili "pustiti" da sami isplivaju iz žabokrečine, protiv struje svojim snagama ili da propadnu?

Ja ne bih nikada ničije dijete, pa tako ni Rokovo "pustio", samo da bi dokazao svoj "point" (iako nisam u poziciji da odlučujem, pa mogu jedino trkeljati po forumu).

Neka se sustav postavlja na noge (iako, nikada mi nećemo biti skandinavci i to je valjda svima jasno, ali time možemo zahvaliti i spontanost, vic u igri koji je opjevan u loptačkim sportovima), a dotle uciniti sve učiniti da ekstra talenti budu prepoznati i na odgovarajući način "gurani".

Mada kad malo bolje razmislim, mozda je tata bas zato tu da neke druge tate ne dobiju primat. U tom slucaju razumim i cak se pomalo slazem.

Kako god, zavrsimo sa ovime. Malome puno srice a jao nama sa ovakvim sustavom.

Najmladji sin mi jos malo puni 6 godina, znam u koji sport nece ici. I ne nisu krive rukometne medalje.

Životno je da će dijete kosarkasa/sportaša "povući" genetiku i/ili talent i u tome ne vidim ništa čudno. Tu je i element odgoja što ooet dokati od rositelja. Lakse je sjediti u naslonjaču i sate potrositi na igricama, nego svaki dan trenirati x sati i ljeta provoditi po dvoranama.

...

U Ukićevom godištu to su osim njega i Garma, Šarin, Jurić, ali s druge strane jedan Šime Vlaić koji je po meni broj 1 generacije po snazi karaktera i timskoj igri nema "slavnog oca" i opet igra, i to vrlo dobro, unatoč teškoj ozlijedi i jednogodisnjoj pauzi.

Imaju li Vidaković, Stošić, Blažević slavne očeve, samo da se nadovežem na tu generaciju? I opet igraju.