S ovim se slažem...ali ne sa dijelom psihe, nego sa dijelom kad nastupi menadžer plus ambicija roditelja više nego djeteta, kasnije momka i odrasle osobe (tad je već kasno)...svi bi danas nešto na brzinu...prije je išlo npr Šibenka, Cibona il Zadar, pa neki Joventud pa Real...sad onaj koji valja sa 13,14 god il odma ide u Real il u Joventud (tako je lakše i tim velikima, melju mlade ljude i samo najjači ostaju) ...preskaču se stepenice, koliko god možda bile malene i po mišljenju roditelja besmislene...sve se oće nabrzinu i onda je logično da se izgori u tome...uspije 1 od 1000...malo san i reka

Zadnji kojeg znam da je iša takvim putem je Toni Nakić (Šibenka, Cibona, Breogan)...možda nikad neće igrat ni u Realu ni u Barceloni, kamoli u NBAu, ali može nakon Breogana završit u Italiji, Njemačkoj, Turskoj...i zaradit si za pristojan život i plus radiš ono šta voliš...nisi obiša pola Amerike, živija američki san, zaradija milijune (i potrošija milijune jer ti je dosadno i ne radiš ono šta voliš i nisi bitan nikome) i sidija na kraju klupe...proda si svoj talent, ali ono šta si ka dite volija i u čemu si uživa, time se nažalost nisi bavija 🤷 

Sa 15 godina je pobjegao iz kampa reprezentacije kod priprema za euro u16 kao godinu mlađi. To mi je rečeno cc tamo 2016 kada je nastupao...

Imao je sjajne i dalje ima fizikalije, možda od svih naših tih talenata izuzev Zubca je imao najbolju kombinaciju prirodnog fizičkog talenta i onog tehničkog. Recimo Bender( iako je napravio strašan napredak u Španjolskoj i šteta ozljede) sa Hezonjom ima vrhunske fizikalije, oni su na temelju njih i birani u kombinaciji ono malo što su pokazali na tim under prvenstvima, Hez kao role igrač u Barci koji nije napravio nikad neki prodor ili dribling...No, što se tiče same igre su imali dosta tehničkih mana zbog čega nisu ostvarili all star karijeru kakva im se predviđala. 

Šamanić meka ruka, dobra leđna tehnika, atleta sa dobrom pokretljivošću i skočnosti, sjajan pregled igre uz u košarkaškom smislu jaku mentalnu čvrstoću gdje je jedini naš igrač under selekcija koji je u zadnjim trenutcima pogađao trice. Kad kažem jedini to i mislim, ok tu je bio još i Tomislav Gabrić. Međutim, zaista koliko sam pratio, a to je bilo detaljno nije bilo ni jednog našeg igrača koji je rušio utakmicu za utakmicu druge momčadi sa tricama tako hladno kao Šamanić...

Njegove izvedbe su nam omogućile osvajanje B divizije u18 te povratak, a on je bio MVP. 

Onda je otišao u Barcelonu, nije se naigrao, međutim brzo se vratio i odigrao dobru sezonu u Sloveniji. Nakon toga on neki jači ritam nije vidio...

Ne znam šta mu se događa, možda ga je opila slava i dobar život vani, laka lova, ali temelji su uvijek bili tu...Nadam se da nije ništa ozbiljnije na obiteljskom planu i sa zdravljem, međutim njegova čitava karijera doslovno od mlađih selekcija govori da on košarku nikad nije shvatio previše ozbiljno. 

Ta psiha nije problem samo košarkašima i bogatima, već čitava jedna generacija ljudi, djece na zapadu ima problema sa depresijama, gubljenji i traženju identiteta. Kod slavnijih i bogati to je još izraženije