I, kako je reagirao kao starter?

U ovome i jest problem tvog zaključivanja. Što ono kažu za pretpostavku? 

Kao što je isto tako znao pokazati i da ima rješenja, time da prvenstveno traži suigrača u boljoj poziciji.

...

Što se tiče Dražena, a ja sam to potegnuo, naglasio sam na nekoliko stranica ranije gdje sam zalijepio izvatke iz knjige i njegove izjave, pa ako niste lijeni, odite pa pročitajte. Ne radi se o usporedbi dostignuća, talenta, nego o tome kako nepovjerenje trenera, suigrača, promjena sredine, drugačiji sustav igre, druga fizička razina mogu utjecati i na jednu takvu veličinu kao što je Dražen bio, a kamoli neće na neformiranog igrača kao što je Mario.

6 utakmica kao starter 10,2 poena za 29 minuta uz 2,8 skoka i 1,7 asista. Dakle kad pomnožiš minutažu negdje otprilike na razini onih brojki koje ima i kad ulazi s klupe.  

Ovdje se često Skillesu prebacuju te šablonske zamjene kao da ih je on izmislio, pa to rade mnogi treneri u NBA. Nema tu nikakve nadahnute inspiracije ili ideje u trenutku, potpuni nedostatak maštovitosti, ti ljudi dođu na utakmice sa planom kad će koji igrač izaći i ući i samo neka povreda ili ponekad problemi sa faulovima ih mogu natjerati da nešto promjene.

Ja gledam Denver uglavnom, i sad već znam u minutu u svakoj utakmici kad će Malone nekog izvesti ili uvesti u igru, bez obzira vodili ili gubili 20 razlike, ništa to ne utječe na rotaciju. Jokić će igrati 25 minuta i kad mu je takva noć da će postići 2 poena u toj minutaži, ali i u noćima kad ima u tih 25 minuta 15 poena 10 skokova 5 asistencija neće mu dati ni minute više. Onda tačno znam kad će Lauvargne ući prvi put, kad će izaći i kad će ući po drugi put. On nekad u toj svojoj prvoj roli od šest - sedam minuta ostvari 8 poena 4 skoka, međutim opet će izaći poslije tih šest - sedam minuta i dobiti isto toliko i u drugom poluvremenu, jednako tako što će istih tih šest - sedam minuta u drugom dobiti i nakon što je u prvom imao 0 poena 0 skokova 3 faula.

Hoću reći, to što Skilles ne reaguje u trenutku i što ga se ne dotiču dešavanja na parketu nije nikakva unikatna osobina, ma veći dio NBA trenera izgledaju i ponašaju se kao obične kopije jedni drugih, malo ih je koji imaju neku karizmu.

Zažaliti ću što odgovaram, ali uporno nekoga nazivati sektašem je najblaže nekorektno, a ne predstavlja nikakvu argumentaciju.

Mi ne znamo zaštio Mario nije češće "spuštao loptu" u Barceloni, je li to samo zato što mu to nije bila jača strana, ili što mu je bila dodijeljena uloga u kojoj bi napravio najmanje štete. Ponavljamo već prežvakame teme, i onda se opet vraćate na Barcelonu - čemu to? Činjenica jest da je rotacijske minute u zadnjoj sezoni u Barceloni dobio TEK kad su se redom ozlijedili starteri i rotacijski igrači Navarro, Abrines, Oleson. Kakva bi mu onda tek igra bila? A kome se da vraćati opet na tu temu, i gledati utakmice, vidjeti će da je u nekima (protiv Milana kući, protiv Maccabija u gostima npr.) uveden u igru tek kada nije bilo drugih rješenja i rezultat je bio u minusu, pa ih je Mario svojim minutama vraćao u pozitivu.

A, ako mislite da mladom igraču za samopouzdanje nije bitna minutaža, povjerenje trenera, pa ako hoćete puki razgovor od par minuta gdje osjetiš da ti trener (barem malo vjeruje), onda doista nemamo o čemu razgovarati. Greška je bila što Mario u drugoj sezoni nije posuđen, a Peras ga je tražio. Sada se u hodu, i to na višoj i zahtjevnijoj razini košarke mora raditi na otklananju slabosti koje su se morale ranije otklanjati.

Očito je da se ne slažemo i to je u redu. Ali, malo više poštovanja prema sugovnorniku ne bi bilo naodmet. Je li vas dvojicu itko prozvao sektašima, aludirao na nacionalnu netrpelljivost?

Doima se da gotovo priželjkujete još jednu lošiju utakmice samo kako bi mogli dokazati svoje argumente. Čudno je kako vas nema čuti kada odigra dobro. 

Bio je formiran europski igrač. Netko je prije nekoliko stranica citirao njegove memoare, NBA pogotovo tada, je bila neki drugi svijet. A u tom kontekstu bi trebao staviti Drexlera i Fourniera u istu rečenicu. Ne hvala.

Nisam dobar sa statistikom poput tebe, ali problem je kakvi se zaključci iz iste izvlače. Eto, ako se ne varam, on je negdje ispod 6 koševa po utakmici, ali kako ti kažeš, kada je startao, imao je gotovo dvostruki učinak. To je ono što laik poput mene vidi. Konkretni pomak, a ne američke izmišljotine, "što bi bilo kada bi igrao 36".

Čemu množiti minutažu kada je konkretno nije dobivao?

Nije li logičnije  - pogotovo kod mladog igrača - zaključiti da je imao više minuta u kontinuitetu, da bi imao i bolju produkciju na terenu.

Ako odigra jednu 20, pa drugu 5, pa treću 15, pa četvrtu 25, to je recimo negdje na razini tvog prikaza statistike, samo je pitanje kako se u takvoj minutaži mladi igrač može ustabiliti, naći sigurnost, pogotovo u šutu, koji je valjda košarkaška kategorija koja je najviše podložna samopouzdanju.

Pa i nema ih. Istih par likova se javlja kad treba srat po njemu. Ista je stvar i sa Šarićem, on također ima svoj dio audijencije koji samo čeka napisat kako ništa nije napredovao iako je to apsurdna tvrdnja. 

Ja sam to  citirao. Svi smo više-manje znali da ga Adelman "nije volio", pogotovo kada je uz Portera i Drevera još doveo iskusnog Aingea.

Međutim, kada sam pročitao Draženove izjave o tome kako je sve to doživljavao, kako je zapravo preispitivao ("je li meni sve ovo trebalo") svoj odlazak tamo, kao igrač koji je u Europi uzeo doslovno sve, onda tek možemo pokušati shvatiti kako je Mariju, koji ionako tamo nije došao kao igrač, nego kao potencijal.

A možemo i jednostavno reći da mu statistika nije dobra, da je loš, da nije zaslužio povjerenja trenera.

Ne kažu zaludu da je istina u oku promatrača.