Klikneš još jednom na minus i izbrišeš ga.

Hezonja je kao biblijska priča o izgubljenom sinu, bjaše izgubljen, a sad je nađen 😁

Bez šale, on puca od energije i samopouzdanje mu je svakim nastupom sve veće i veće. Ono najvažnije, nakon svih tih brda i dolina od trenera koje je prošao napokon ima na klupi trenera u kojeg vjeruje i koji njemu vjeruje. Prije dolaska sam napisao da je Perasović spasio Bojana i da očekujem isto i da napravi od Hezonje, a čitava momčad pod njima dvojicom djeluje kao parna lokomotiva koja ide sve brže i sve bolje i jače izgleda. 

Čovjek se pita što bi bilo kada bi naša košarka imala više od jednog Perasovića, ne treba zaboraviti da uz Bojana i Hezonju koje je preporodio da je Simon svoj najbolji turnir odigrao baš pod Perasovićem 2015 godine( 14 poena, 5 skokova, 4 asistencije). Turnir koji ne pamtimo u lijepom svijetlu jer smo imali peh sa ozlijedama Tomasa, potresom mozga kod Bojana, ozlijedama prvih razigravača i na kraju ozlijedom baš Simona. No, Kruno je igrao tada vrhunsku košarku i najbolje utakmice reprezentacije u karijeri...

I onda kada pogledaš da su nam tri najbolja vanjska igrača zadnjih 10-ak godina, Bogdanović, Hezonja i Simon svoje najbolje trenutke ili svoje preporode doživjeli pod Perasovićem ti jasno daje na znanje kako taj čovjek ima znanje i može iz naših igrača izvči ono najbolje. Jedini žal ostaje što je trener u tamo dalekoj Rusiji i što takav stručnjak ne sjedi u uredu HKS-a da reorganizira košarku, a imamo ljude koji smatraju Hezonjom viškom i nekime tko remeti "idilu" koju samo oni vide. Što se mene tiče slao bi sve naše perspektivne bekove kod njega na edukaciju ili "buđenje" karijere ako posrnu. Samo na temelju Hezonje i Bojana bi trebao imati spomenik što nam košarku drži i dalje glavom iznad vode. 

Za Hezonju mislim bez obzira što više nije toliko mlad da i dalje ima izuzetno puno prostora i da potencijal nije ni približno ispunjen. Nadajmo se kako će ove igre biti jedna konstanta kao kod Bojana i da će se ljestvica podizati iz mjesesa u mjesec. 

Babo iz 2014 ili Hez sada

Ovo kaj Hezonja igra ove sezone u Unicsu je isto ono kaj su mnogi naši supertalenti trebali davnih dana napraviti. Bolje se spustiti jednu stepenicu ispod (barem po reputaciji kluba), pa odraditi sezonu pišanja po konkurenciji i bildanja samopouzdanja, nego 3-4 godine tapkat u mjestu. 

Najbolji primjer za to je Bender, za kojeg ne znaš jel manje spreman bio za Maccabi ili kasnije za NBA, pa onda opet i za Maccabi. I na njemu se toliko vidi taj manjak odlučnosti jer nikad u životu nije u seniorskoj košarci bio jedna od prvih violina kluba. Gotovo nitko ne može, bez obzira na talent. s pozicije 11. ili 12. igrača preko noći postati nositelj igre. Sad kad izlazi iz teške ozljede, Benderu bi doista bilo najpametnije da se vrati na naše prostore, ubode neku Megu, Cibonu, Zadar, doslovce bilo koga gdje bi mogao barem pola sezone - sezonu imati naslovnu ulogu. Ali, kao da već mogu predvidjeti da će opet promašiti s izborom kluba i rutinski odrađivati 10 minuta u Maccabiju ili nekom sličnom klubu. 

Slična priča su i bili i Rudan u Bayernu i Tišma u Realu/Betisu, ali srećom pa im je Miško agent...

Slažem se za nositelje, to je i Cvjetićanin rekao.

Preskakanje stepenica ne donosi ništa dobro. Školovanje i razvoj je bitna stavka, kako u sportu, tako i u životu. Inače dobiješ okvir bez sadržaja. Hezonja nije trebao otići u nba u ono doba. Isto tako ni ostali naši igrači. Nisu spremni. Druga je stvar što su novci u nba ogromni i za one koji odigraju možda minutu u sezoni. To je problem.