Ja sam nestrpljiv i pljuje mi se danas

Mario, trebamo te u reprezentaciji!

a zašto,pa najveći izazov u košarci je NBA-prsten,zlato na OI i osvajanje Eurolige,ostalo je sve sprdnja

kad slušam ova rodoljubna naklapanja dođe mi zlo

Ne bih na to gledao kao na "rodoljubna naklapanja", ljudi su jednostavno navijači svoje reprezentacije i rado bi gledali najbolje košarkaše kako igraju. Taj neki aspekt sa strane "običnog navijača" se nekad previše zaboravlja na forumu na kojem su mnogi (polu)profesionalno vezani uz košarku.

to nećeš nikad dočekati sa najboljim igračima upravljaju menedžeri ili korporacije kao i sa svim državama
danas je lova sve i tebi je to isto jasno,preskup je on da bi se derao po nekom EP ili SP

Anforčnetli. 

No dobro...

Mario se još nije (službeno) oglasio. Propuštanje jednoga ljeta zbog priprema za rookie sezonu je životan razlog. Ali, ako ga "boli uvce" za reprezentaciju - osim za OI - onda ga ne bi trebalo uopće zvati, koliko god ga mi voljeli kao igrača. Takva stvar bi bila pogubna za kemiju unutar momčadi, a to se mučimo postići već godinama. Oni malo stariji se mogu prisjetiti kaosa koji je vladao u taboru reprezentacije uoči i za vrijeme OI u Atlanti. Potpuno heterogena cjelina koja je jednostavno morala puknuti.

Đorđeviću se lani spočitavalo kako je neke olako propustio zvati, a neke otpustio sa priprema. Čovjek očito zna posao i dobro kuži psihologiju čopora.

Meni se čini da Perasović uopće nije razgovarao sa potencijalnim kandidatima prije objave prvog spiska.
Radošević, Perić, Dukan , Hezonja, Barač ?
Čemu stavljanje tih ljudi na spisak, ako oni ne žele, ne mogu, nisu sigurni je li žele ili mogu, moraju pitat za mišljenje svog klupskog trenera, GM-a, staratelja, tetku, koga već ....
Još nisu počele pripreme, a spisak je doživio promjene, a bojim se da će još biti toga. A stalno se govori o atmosferi zajedništva, kultu reprezentacije. Pa majku mu zar ništa nismo naučili ovih 20 godina, zar je moguće da još ne postoji ustaljen način razmišljanja kod tih situacija.
Ovo gore za Đorđevića je primjer kako se na vrlo jednostavan način, odučno i autoritetom znanja i principa, a ne autoritetom sile stvari mogu rješavati. Mi to nećemo prokužit ni za idućih 50 godina, bojim se