batone, pretpostavljam da si možda pročitao što sam napisao.
ja kao hrv branitelj od 1991-1995 sa činom časnika bez iskorištavanja prava na mirovinu i stan (ponosa radi) učinio sam štetu mojoj obitelji i samom sebi. očito je da su mnogi iz rata izašli kao biznismeni i omogučili kvalitetnije življenje svojima oko sebe i sebi samima. osobno me je ponos uništio u životu i vidim kad se okrenem oko sebe za što sam glavu u torbu stavljao muka mi je.
ponovio bih to ponovno, ali bi sigurno izašao kao biznismen iz svega toga. jebo ponos.
tako i košarka. igrači su zasigurno ponosni na hrvatski dres (pa i sami hezonja), ali nisu na sve ono oko njega. boli koga ona stvar ako se netko ozljedi i kako će teći nastavak karijere. možemo se mi busat koliko hoćemo ali ako ne gledaš sebe pomoći nema u ovom okrutnom svijetu.
nije ovo košarka od prije nekih 20-30 godina. pa danas skoro nemaš klinca koji ulazi u seniorsku košarku da nije imao nekakvu operaciju koljena i slično. drugačiji je ovo sport danas uz puno više odricanja i puno više maltretiranja..
prema tome nije baš umjesno pljuvati po igračima. nije njima lako bez obzira na mogući novac koji mogu ali i ne moraju zaraditi.
osobno nikad nisam pljucao ili zamjerao ljudima koji nisu bili na prvoj crti bojišnice. isto tako ne želim pljucati ni po hezonji ili nekom drugom.
neka igraju najbolji od onih koji su to trenutno u mogućnosti i ja sretan.
ispričavam se za tekst o domovinskom ratu
[uredio koš - 17. srpnja 2015. u 19:34]