Lionel Mandrake je napisao/la:
joke1505 je napisao/la:
Eto ga dočekali smo i službeni stav. Činjenica je da se tu nešto odigravalo, što nije ni bitno, no više od svega me raduje što se desio nevjerovatan pritisak javnosti i medija i to sve zbog jedno mladog supertalentiranog košarkaša. Dokaz je to koliko ovaj sport znači još uvijek svima nama i da je dovoljno da se pojavi jedan supernadareni košarkaš da se vratimo u slavne 80-te i početak 90-ih
Vidi cijeli citat
Nešto sam tako i ja pomislio.
Niti je to moj život, niti ja tu mogu nešto promijeniti, postoje puno važnije stvari od košarke, ali ne mogu a ne reći da sam u trenutku kad sam pročitao najnovije vijesti osjetio olakšanje. Ipak, koliko god se sve na kraju odigralo na radost košarkaških navijača, nadam se da će ubrzo doći dan kad odazivanje u nacionalni dres nećemo slaviti, već da će to postati sasvim normalna stvar.
Jedva čekam prvenstvo.
Pametno (podvučeno). ja sam to po svojem nekom sistemu podijelio na tri stupa. Prvi je osbni rast (intelektualni, obrazovni, fizički i ini). Drugi je obitelj za koju sve od sebe moramo dati. Treći je društvo kojem možeš nešto dati tek ako zadovoljiš prva dva uvjeta. Tek nakon toga možemo govoriti o košarki kao nekom guštu, strasti koja je ništa više nego naša otvorena kontrolirana manija. Iako je tek na kraju naše hijerarhije prioriteta ona je vrijedna poštovanja. Ona nam, između ostalih razloga, pomaže da ostanemo normalni (i u duši djeca).