Poen, nemoj da se pjeniš.
Znaš li možda koji su igrači '93 godišta uopće imali prošle godine u ACB-u minutažu veću od 10 minuta? Odgovor ti je: Jaime Fernandez, Daniel Diaz i Alex Abrines. Niti jedan od njih trojice nije igrao više od 15 minuta u prosjeku, s tim da prva dvojica igraju u puno slabijim klubovima (Estudiantes, Lagun) od Barcelone. Svi ostali koji su 20-godišnjaci ili mlađi, a koji su kak ti članovi prvih momčadi poput Burjanadzea, Viceda, Sanza i sličnih imaju priliku odigrati tu i tamo minutu-dvije dok se nositelji ne odmore. I sad ti očekuješ od 18-godišnjaka da ima minutažu u momčadi koja se ove godine pojačala jednim Papanikolauom, Nachbarom, Lampeom, Dorseyom, Pullenom... Bogme si optimist.
Dalje, mi sigurno ne znamo kako Hezonja izgleda na treninzima, ali dobro znamo kako Mario izgleda na utakmicama. Nažalost, dobro znam i kako na utakmicama izgleda Papanikolau, Navarro, Oleson, Nachbar koji su svi, manje-više, Hezonjina konkurencija. U tom društvu, koliko god Hezonja bio fenomenalan potencija, on još nema mjesta.
Ono gore što sam ti spominjao i igrače koje sam ti nabrojao je samo još jedan u nizu dokaza da je ACB liga nije mačji kašalj i u kojoj se svi mladi igrači itekako moraju potruditi da participiraju. A kao što vidiš, rijetki su oni koji se mogu pohvaliti da imaju neke značajnije uloge u svojim momčadima.
Zato je posudba sigurno prava stvar, ali ni ona ne garantira da bi Hezonja mogao igrati onoliko koliko bi svi mi to htjeli. U slučaju da na posudbu ode, i u slučaju da se u svojoj novoj ekipi uspije nametnuti kao igrač za 20-25 minuta, to bi bila nevjerojatna stvar za klinca koji je '95 godište.
Poanta ovog upis je da treba biti realan.
[uredio Lionel Mandrake - 15. kolovoza 2013. u 15:16]