Lako moguće da sam najveći obožavatelj Marija Hezonje. Prvi put kad sam ga gledao ostao sam zabezeknut i nisam mogao očima vjerovati, a sve ono što je dalje pokazivao u mlađim kategorijama navodilo je da neprestano sipam salve hvalospjeva na njegov račun. Sve je kulminiralo kad sam ispalio da je riječ o najtalentiranijem klincu kojeg sam ikad vidio, jer Hezonja je savršena kombinacija elitnih fizičkih predispozicija i košarkaških fundamenata. Mišljenje o njegovim dometima nisam promijenio niti za milimetar, ali sam prestao sa gotovo svakodnevnim ''hailom'' jer talent, bio on i najviše klase, neće rezultirati vrhunskim košarkašem bez silnih radnih navika (sva sreća da ih Mario ima, barem se tako govori i piše) i neprestanog dokazivanja (e tu je mali problemčić).

Hvaliti talent Marija Hezonje više nema nikakvog smisla, svatko tko je gledao više od tri utakmice u sportu gdje je cilj da se lopta ubaci kroz obruč zna za što je ovaj dečko sposoban i koliko je tu prostora za napredak. Po meni u ovom trenutku i previše jer smatram da je on već trebao realizirati dobar dio svega što ima u sebi u igranje košarke na najvišem seniorskom nivou. Trenutno Mario ne daje niti 10% onog što bi mogao davati pa kritizirati Pasquala, što je inače jako omiljen sport na ovim stranicama, nije moj ''fah''. Kao što kolega Basketaš voli reći, Pasqual nije tu da razvija mladog košarkaša, Pasqual je na klupi Barcelone sa jednim jedinim ciljem osvajanja trofeja. Ako misli da mu Mario baš sada ne može garantirati pobjede u svakoj utakmici koju igra onda neće ni igrati. Vrlo jednostavan i logičan način razmišljanja. Argument 19 mu je godina tek ne zanima me nimalo. Ili jesi ili nisi, nebitno imaš li 19 ili 39.

Neću reći da Mario nije jer sam siguran da bi u 95% euroligaških momčadi on bio član udarne petorke. Nazovite me bahatim ili bilo kako, ali mene jedino interesira njegova sposobnost igranja u momčadima najviša europske klase, što može ponuditi, koliko može participirati i koliko važan šraf momčadi može biti. Dvije godine skoro da nisam propustio niti jednu utakmicu Barcelone pa se smatram pozvanim ocijeniti da Mario ne da nije dovoljno kvalitetan za takvu ulogu, već da jednostavno nije dovoljno zreo. Volim ga usporediti sa Abrinesom, koji je uostalom i njegov izravni konkurent za mjesto u prvoj petorci i ne treba veliko znanje za uočiti da Španjolac  na najbolji način koristi svaku sekundu provedenu na parketu, da dečko plijeni angažmanom i da svaki njegov potez i kretnja na parketu ima smisla. Abrines ne komplicira i sve svoje kvalitete maksimalno stavlja u službu momčadi. Njegova košarka je vrlo jednostavna, žestok pristup u obrani, puno trčanja u napadu i traženje najbolje pozicije za uzimanje šuta. S druge strane, Mario kao da bira kad će se u defanzivi spustiti u stav, a u napadu se bez lopte uopće ne kreće osim kad treba istrčati kontru ili iskoristiti prostor iza leđa visoko postavljene obrane za alley.

Hezonja je bez dileme persepktiva za monstruoznog igrača, ali opet kažem mene perspektiva ne zanima previše jer sam 100% siguran da on igračina može biti već danas. Za takvo nešto je potrebno ''mala žlica Vegete'', ništa drugo nego da izbaci dječačke mušice iz glave. Hezonjin neprijatelj nije Pasqual nego on sam. Pa ako zna da se minute kod Zalizanog osvajaju obranom vlastitog koša onda ga daj više obrani i nemoj da se švercaš. Ono što me najviše kod Marija živcira, više i od najgluplje moguće odluke na parketu, je saznanje da je njegov obrambeni potencijal al pari surovom napadačkom arsenalu kojeg ima u rukama. On ima predispozicije za igranje man to man obrane i protiv suparničkog playa, njegove lateralne kretnje su na najvišem nivou, dužina ruku i eksplozivnost mu omogućuju da zakelji ko poštansku markicu čak i beka koji se sprema na šut, brzina i federi u nogama su kvaliteta koju mora više koristiti u defanzivnom skoku...

Uglavnom, više-manje je sve oko Hezonje poznato, ali me i dalje dosta smetaju izjave kako drugi trebaju raditi za njega, a on će sipati. Bio bih silno razočaran kad bi Hezonja ostao samo ubojiti napadač (da, mislim da je on to već i danas), Mario Hezonja je destiniran da postane kompletan igrač, košarkaš najviše svjetske klase i mašina na oba kraja parketa. Bila bi ogromna šteta da se u jednog takvog monstruma ne pretvori i zato kontra sile i mraka dajem podršku Zalizanome, bez obzira koliko me to u nekim trenucima neopisivo iritira.

Jer da su propali i slični/veći talenti od Hezonje – nisu! Barem ja se ne sjećam jednog kao što je Mario.