Što se tiće lockouta ja sam na strani vlasnika. Igraći trebaju biti zahvalni na svemu, jer 99,9% njih nikad ne bi zaradilo te novce koje zarađuju igrajući u NBA. Ugovori ne smiju biti dugački 5 godina, previše je primjera, najbolji su Arenas, Lewis. Ako će već biti ugovori od 5 godina moraju postojat neke klauzule koje igračima nalažu da imaju određeni broj poena, skokova etc. Pogledajte nezahvalnike poput Goodena, Salmonsa, Gordona, Villanueve isl. Potpisali masne ugovore i sad drkaju kurac, Salmons je bek šuter a ove sezone je imao drugi najlošiji postotak iz polja u cijeloj ligi. Sramotno! Zbog takvih likova vlasnici neće odustat od ovih zahtjeva jer gube previše love a franšiza im stagnira, a ti igrači nemaju nikakvu tržišnu vrijednost tj. nitko ih neće uzet u tradeu. Eto vam primer Magica koji nema šanse da će zadržat Howarda samo zbog okova Arenasovog ugovora kojeg apsolutno nitko neće pogledat. Znate vi koliki novci su tu u igri. A s druge strane igrači su svjesni da nigdje drugdje ne mogu uzet te novce i da bez njih liga nije moguća, još su dosta zatupljeni i misle ako pristanu na zahtjeve da je to neki znak slabosti (znate i sami njihove geto spike).

Uglavnom ja sam 100% siguran da će biti lockout. Nadam se samo da će biti kao i onaj 1999. da bude samo skraćena sezona, bilo bi užasno da propadne cijela godina.

Moji dojmovi, nije da ste ih s nestrpljenjem čekali, ali evo ih

Što neko prije napisa u NBA na kraju naslov uvjek uzme najbolja ekipa. Takav je sistem naprosto, u ovakvom formatu doigravanja i serijama od 7 utakmica, nemoguće je da se potkrade greška. Dallas je ove godine bio najbolji. Imao je najveću igračku dubinu, najbolji balans u ekipi, najraspoloženijeg superstar igrača kojeg nije moguće branit ili je to super teško ili najteže od svih, trenera koji je to znalački vodio, igrao je najnetipičniju obranu u cijeloj ligi, prekrasan napad. Zasluženo! Nije da to i ranije nismo pisali. Meni su do finala bili opcija broj jedan, ali me je serija Miamia na istoku, te sveopšta histerija stručnjaka da Heat uzima sigurno, ubjedila da Mavsi padaju. Nisu pali jer su imali odgovor na svaki izazov.

Kad gledamo Mavse u velikom finalu, meni u oči upadaju tri bitne karakteristike:
1. širina
2. samopouzdanje
3. inteligentna košarka

Svaka od ove tri stvari djeluje jako na ostale dvije, a zajedno grade šampionski tim. Dallas je najdublji tim u ligi, prekrasne hijerarhije, gdje je lako napisati logičnu hijerarhijsku liniju igrača, od Dirka do Cardinala. Ta širina kvalitete, a iz nje izvedena i pojedinačna vrijednost daju samopouzdanje u bitnim trenucima i rade razliku. Svega toga ne bi bilo da Mavsi nisu igrali jako pametno, nastojeći prikriti mane, a potencirati vrline. npr. Gledao sam kako brane LBJ-a kad se ne igra zona. Na njemu se rotira više igrača (Marion, Kidd, Stevenson), ali opet ne samo da ga se često udvaja, već uvjek na liniji njegovog mogućeg kretanja ka košu, iza čuvara, uvjek stoji i jedan Chandler.

Drugo, Miami nije šuterska ekipa, oni su ekipa koja napada reket i to ih je nosilo cijelu sezonu. Osnovno pravilo koje se prvo nauči je da takve ekipe braniš zonom. Zona "betonira" reket, te protivnika osudi na vanjski šut, ali ne šut kad čovjek stoji posve sam u pet kvadrata, već šut gdje je igrač ipak dosta bliže. Dallas je ovo jednostavno rješenje igrao briljantno u ovoj seriji, jer je prije svega bio spreman, zonu je dosta igrao cijelu sezonu.

Dallas je na kraju imao Dirka koji je zabijao onoliko koliko je trebalo, odlučivao utakmice, pogađao sva bacanja i igrao ono što je trebao. Dallas je imao dva pleja ko iz udžebenika, dva igrača koji igraju drugačiju košarku, svojom izmjenom promjene ritam utakmice, koji odlično igraju i zajedno. Kidd je genijalac ritma i kontrole, čovjek koji u svojoj glavi ima cijeli ovaj triumf. Barea mi je najveće otkriće ove sezone. Igrač koji je u cijelom doigravanju odigrao samo jednu lošu utakmicu i to prvu u velikom finalu. Dallas je imao super važnog Chandlera, obranbenog mega igrača, koji je uz Kidda postao i napadačko oružje za velike stvari. Dallas je imao Mariona za obranu, napad i kontru, krilo za čistu desetku ovog doigravanja. Dallas je na kraju imao Terrya koji je bio Dirk, kad Dirk nije mogao više. Terrya kao top igrača koji ulazi s klupe i čini da ti druga četvrtina bude napadački postojanije od prve, a to nema ni jedna druga ekipa.

Miami je imao mnogo toga, ali je sve bilo i ostalo uslovljeno obranbenom energijom koje je u jednom trenutku naprosto presušila. Poslije prve utakmice finala meni je sve izgledalo posve drugačije nego je to sada. Miami je prenio momenat iz utakmica sa Bullsima, tako da je finalna serija djelovala kao logičan nastavak ranijih utakmica. Utakmica gdje je prije svega obrana blistala, a u završnicama i dva Miamieva najbolja igrača. Kad je Dallas okrenuo drugu utakmicu na način da su zaredali sedam osam napada bez promašaja, sa dva neuspješna prekida time outima Spoelestre, postalo je jasno da Mavsi imaju odgovor za sve.

Obranbeni pad značio je da se u napadu mora zabijati više, a to na onakvu inteligentnu obranu Dallasa i nije bilo lako. Heat je suočen s objektivnim ograničenjima pao i lakše nego sam ja očekivao. Igračke promjene u posljednjim utakmicama, drugačija rotacija i vidljiv pad samopouzdanja označile su kraj nade.

Iza Heata ostaje uspješna sezona, bar ja imam dojam da je bila uspješna, važni odgovori na neka pitanja i iskustvo da za sve ipak treba vrijeme.

Poslije finala uvjek sve djeluje logično, bez obzira što prije dva mjeseca niko nije vidio ovo finale, niti ovakav rasplet. Logika je u tome da vrijeme pokaže istinu, a ona je danas takva da je Dallas zasluženi prvak, a Heat stepenicu ispod. Ostatak društva poredan je do prizemlja.

bravo riki.

ja bi jos naglasio sjajnog trenera, koji je valjda svaki time out zvao u pravom trenutku. svaki put kad zove time out pomislis kako ga je zvao bas u pravom trenutku. to je i jedan od razloga zasto se miami nikad nije odvojio na veliku razliku.

i nije se uopce razmisljao o tome da mijenja neke navike ekipe, sto je rijetkost u nba. mislim u smislu rotacije igraca, vecinom se zna kad i koliko tko igra. njemu u finalu odjednom barea bude starter, a pedja uopce ne igra, jednostavno zato jer je uzasan matchup ako ne pogadja trice (a nije ih pogadjao).

zonom je prakticki svaki put radio probleme kad mu je trebalo...

jako jako inteligentno vodjena serija.

Slažem se 100%, a i napisao sam na početku da je Dallas bio znalački vođen. Znaš da ja uvjek idem od trenera, baz obzira koji momčadski sport je u pitanju. Sve ono što sam i napisao o trijumfu Mavsa djelo je trenera. Obrana, kombinatorika u napadu, zona, rotacije, Rick Carlisle je tvorac svega toga.

Riki_mo

Ja...ma ima nas jos nekoliko

apsolutno, radi njega sam i počeo igrat košarku, kad su mi svi govorili da sam mal i jadan, okrenio sam novine i jutarnji hahahaha i pogledao iversona kako dere u papar, i da da da da da da finale protiv LA koje je bilo na HRTu ( da da čini se nemoguće, ali nije) gdje ih je pojeo u prvoj utakmici, ali šteta završilo 4-1....