brzopotezni je napisao/la:
Vidim sve vrvi košarkaškim romanticima.
Razumio bih da se radi o Cibosima, Hrvatskoj, Splitu, Zadru, ali ljudi... čemu ta ogorčenost i križanje jednog igrača jer donese odluku koju smatra najboljom za sebe i financijski i što se tiče karijere?
Ja hoću vidjet Paula u Lakersima, i neću ga nazvat pičkom gdje god da ode jer ga isključivo promatram kroz ono što radi na terenu... I promatram to iz prizme gdje će biti potpuni spektakl pratit 6-7 atomskih ekipa u narednoj sezoni.
Normalno da se stvara jaz među ekipama, ali recite u kojoj to ljudskoj djealtnosti nismo svejdoci istog trenda? Čemu to čuđenje nad najobičnijom kapitalističkom pojavom.
Na kraju krajeva, sport je poštena igra. Vidjeli smo da nije nikakva grancija naslova kupovina velikih. Prošle sezone je Dallas na račun kemije i širine, te momčadske vrijednosti nadmašio Heat i pravda je pobjedila. Čak sam i ja toga svjestan, a okorjeli sam pristaša LBJ-a i D-Wadea.
Kad se priča recimo o Dream Teamu iz 92, svi su očarani. Zašto? Zato jer je Dream Team najspektakularnija momčad ikad koja je pružila svijetu nešto dosad neviđeno. Zašto je 14 zvijezda (Christian Leattner to nije) na okupu fenomenalna stvar, a 3-4 u 5-6 velikih ekipa gnjusno, odvratno, neljudski??
Brate mili, sjedneš za telku ili komp, napraviš kokice, uzmeš pivčugu, Božić je... ti fino na toplom i uživaš u 5 utakmica najboljih ekipa u ligi. Gušt je u tom trenutku neopisiv i velikim razlog zbog toga što sa jedne strane imaš recimo Ray Raya, KG - a i ostatak a s druge Mela, Stoudamire, pa potom Dirka i Lebrona, Koeba, D- Rosea... a sve zbog "nemoralnog gomilanja zvijezda".
Kada ćete se pomirit da je to dominantan trend? Prestat cmoljit o tome tko gdje ide, patit za 90-ima. Svjestan sam da mnogo toga može biti plemenitije, ali to se neće promjeniti.
To je prisutno u svakom momomčadskom sportu, Paul je zaslužio velike stvari, a to ga sigurno ne čeka u hornetsima