Od početka gledao Pistonse i Miami.
Nisam poklonik LBJ-ove ,,fizikalne'' košarke, ali riječ je o najboljem igraču današnjice. Čudo kako dobro i kolektivno igra. Ali mali problem je u kolektivu- jer veterani Batter i Allen znaju što im je za radit u okviru mogućnosti, dok su ostali sinoć bili na užasnoj razini. Dva playa koja su očajna- jedino očajnije od njihove igre je Coleova frizura. Ante Tomić u ranoj fazi izgleda kao bulterijer u odnosu na Bosha....Pistonsi nisu izgledali kao da mogu dobit i samo sam čekao da se slomiju, ali onda su u završnici ispogađali par teških šuteva u seriji pogotovo Bynum preko playeva Miamija, a Prince im je dao mirnoću. Bravo Pistonsi.
U trećoj četvrtini sam se uključio u teksaški revolveraški obračun braće Clanton (Harden, Lin) protiv braće Erp (Tim, Tony, Manu). Predivna košarka, puna ekstra poteza. Ne znam kako ću pratit NBA kad ode ova dinastija Spursa. Kako ti ljudi igraju, koliki košarkaški IQ imaju- to je teško ponovljivo. Izdvojit ću tri detalja. Istek napada, Tony ima loptu i navlači iz nemoguće situacije Hardena koji radi faul- školovanje. Glupi peti faul na podbacivanju Hardena je definitivno odlučio ionako usmjerenu utakmicu, jer Houston nije niti u jednom trenutku djelovao kao da ima šansu, a izlaskom Hardena su se raspali. I na kraju, otkrivanje tople vode- Parsons je odličan igrač.
[uredio Peter Schmeichel - 29. prosinca 2012. u 14:04]