Odgledao 3/4 Houston-OKC. Houston je perspektivna momčad i od nih puno očekujem. Brada gotov igrač, ostali moraju još stjecat iskustva. OKC je momčad koja prepoznaje situacije, koja ima sustav, plan igre, koja nameće ritam... Energija s kojom Rusell igra je nevjerojatna- napadački i obrambeno. Fizički ne postoji SG ili PG koji mu može parirat sa fizikalijama i energijom (na trenutke Wade i Rose, samo je Rose bio klasu iznad). Igra divlju košarku, ali protiv toga divljanja nema obrane, odnosno kad ima prosječan dan, bez problema raznese sve obrambene planove protivnika.
Miami je preuzeo kontrolu sredinom treće četvrtine, a nad mojim tijelom je kontrolu preuzeo san, tako da sam se namalo iznenadio kad sam pogledao boxscore. Miami ili svijesno igra pod ručnom ili nešto opasno ne štima.
Nažalost još koji dan, pa opet svakodnevna rutina u kojoj NBA pratim uglavnom preko statsa, blogova i clipova.... Gdje koja utakmica- sve do playoffa.
Baksuz- na poziciji SF NBA nikad nije bio jači.
Ali i u ,,ono'' vrijeme je bilo klasnih trojki. Larry Johnson je predvodio simpatičnu Charlottu (sa Mourningom i legendarnim Muggsy Boguesom), onda je stigao Grant Hill pravi superstar, onda Detelf Schrempf sa legendarnim Sonicsima (koji su imali tu nesreću da igraju u Jordanovo doba), Dominique Wilkins (bio u Panathinaikosu sa Stojkom osvojio Kup prvaka, pa se vratio u NBA), Worthy i Bird na zalazu, Mullin (ako ga je moguće podvesti pod SF), Majerle je odlično igrao u Phoenixu....
PS: Po meni najbolji centar istoka je Noah iza njega Chandler, a ispred njih samo Howard i Gasol.
PPS: Nabrajajući centre devedesetih sam zaboravio Sabonisa, eto kolika je konkurencija bila.
[uredio Peter Schmeichel - 30. prosinca 2012. u 16:24]