ispodobruča o Miamievom nizu - koja paraolimpijada

, fali neki smajli tipa

ili nadnaslov kao parafraza na stari klik "šteta što se ovo nije desilo Bostonu"
Sada se osvrnimo i na mit o legendarnom nizu Heata.
Pobijediti u 27 utakmica za redom fantastično je ostvarenje, ali radi li se o odlici koja potvrđuje Heat kao jednu od najboljih momčadi svih vremena? E, tu treba stati na loptu. Prvo, da je ovakav niz sam po sebi nešto revolucionarno, onda bi valjda i ona generacija Rocketsa s McGradyem i Mingom (i Mutombom koji je uskočio umjesto Minga nakon što se ovaj usred niza ozljedio) ostala zapamćena kao posebna? Priznajem, ovo nije poštena usporedba jer Rocketsi nikada nisu imali dovoljno sreće da potpuno iskoriste potencijal Minga i McGradya, tako da 22 pobjede u nizu jasno govore koliko su dobri mogli biti da su ikada bili zdravi. Ukratko, očito je da moraš imati kvalitetu za ovakav podvig, ali također i da ne moraš biti veći od života da bi ga izveo.
Uzmimo u obzir i kontekst - Miami je u idealnom trenutku spojio savršeni zdravstveni karton svih ključnih igrača sa najlakšim rasporedom u ligi kojega je valjda ijedna momčad imala ove sezone. Mislim, kako pričati o nizu od 27, a ne istaknuti da su tijekom njega igrali po dva puta protiv Orlanda, Bobcatsa, Raptorsa i Cavsa, a čak tri puta protiv Sixersa. To je već 11 utakmica protiv najgorih momčadi Istoka. Mislim, logika kaže da bi igrajući 82 utakmice protiv ovakvih protivnika zasigurno srušili i rekord Bullsa od 72-10, zar ne? Dodaj ovome još i utakmice protiv Pistonsa i Bucksa na Istoku, a zatim i lutrijske krame Zapada poput Wolvesa, Blazersa i Kingsa i dobiješ 16 utakmica odrađenih protiv momčadi koje bi Heat u svakom trenutku sezone dobio u 9 od 10 pokušaja.
Ovih 11 preostalih su nešto zanimljivije i one su možda i važnije od samog niza. Maknemo li utakmice protiv Hawksa (2 puta), Lakersa, Rocketsa, Knicksa i Bostona, dakle momčadi koje od Heata ipak dijeli očita razlika u kvaliteti, ostaje nam 5 utakmica koje više govore o kvaliteti Heata od ikakvog niza. Pobjede protiv Clippersa, Memphisa i Indiane, pa makar bile ostvarene u vlastitoj dvorani, puno su važnije i dojmljivije od samog niza, odnosno puno nam više govore o stvarnom Miamiu od svih ranije spomenutih. Pobjeda protiv Oklahome na strani jednostavno je bila savršena prezentacija košarke protiv momčadi koju drže u šaci.
Ono što je zanimljivo je da su ovu petu dojmljivu pobjedu ostvarili baš protiv Bullsa, dakle momčadi koja je zaustavila niz, odigravši fantastičnu partiju koja je Bullse ostavila na samo 67 poena. Za što su se Thibodeau i društvo osvetili mjesec dana kasnije.
Kraj niza je u biti najbolja stvar koja se dogodila Heatu - konačno mogu prestati misliti o nebitnim stvarima i koncentrirati se na pripreme za playoff koji je doslovno pred vratima. Količina energije koju je Heat trošio u svim ovim eksplozijama u zadnjim četvrtinama preveliko su opterećenje za svakoga, posebice za ovako tanku momčad koja nema ni jasnu rotaciju prvih 8 igrača. Koliko god da svi ti preokreti govore o činjenici da imaju dodatnu brzinu, što je kvaliteta dostupna samo šampionskim momčadima koje jedine znaju da je stvarno imaju, odnosno da se ne radi samo o frazi, toliko ukazuju i na suludu potrošnju netipičnu za ovo doba godine kada se najbolje momčadi fokusiraju na tempiranje forme, a ne rasipanje resursa.